PIŠE: Ismet Tursic
Kraj ili krah nasih nada da cemo ipak nekako “dobaciti” na Euro 2016. Da li smo mogli vise? To svakako. Da li smo zasluzili vise? To nismo.
Znam da u ovom trenutku armija najvjernijih navijaca nase reprezentacije oborenih glava hoda glavnim gradom Irske dok njihovi domacini pokazuju svoju velicinu i ne provociraju ih nego im nude rijeci utjehe. Jedan sam od onih koje niti jedna rijec veceras moze utjesiti nit’ mi popraviti raspolozenje. Ne postoji osjecaj na svijetu koji moze sazeti sav onaj bijes koji osjetim zbog kukavickog pristupa nase selekcije u utakmicama koje su bile od ogromnog znacaja za njih ali i za cijelu Bosnu i Hercegovinu. Znam isto tako da nikome veceras nije teze nego igracima, njihove pognute glave u autobusu koji je napustao “svemirski brod” Aviva Arene sve govore.
Gdje da pocnemo? Znam da su mnogi misljenja da je ovaj baraz izgubljen u Zenici i spreman sam se djelimicno sloziti sa ti. Slazem se da smo odigrali takticki lose odnosno da su nas Irci zaustavili tamo gdje smo mislili da smo najjaci. Slazem se da i je formacija sa dva spica od prve minute bila bezpotrebna jer samo zato sto imas dva napadaca na terenu ne znaci da ces biti opasniji po gol protivnika. Ipak ova moja “coskasta” glava ima usadjeno nesto u sebi a to je da dokle god postoji i najmanja sansa da se dodje do pobjede, da se ne predaje. Zato mi nisu bile jasne zalopoljke nakon Maglaja pardon Zenice.
Mi smo u vecerasnju utakmicu usli sa jasnim predispozicijama, dadnemo li gol, najmanje smo u egalu. Medjutim osim hajde recemo solidnih prvih deset minuta igre, mi nismo pokazali da smo ekipa koja je spremna da se suprostavi i potuce sa nadahnutim ircima. U zadnjoj liniji smo kroz cijelu utakmicu djelovali neuigrano, nervozno i povremeno slobodno mozemo reci i smjesno. U veznom redu smo bili, uslovno receno, solidni. Na krilima smo imali dva igraca bez samopouzdanja, jednog koji je nazalost nedorastao tezini ovakvih utakmica. Edin Visca jeste stekao dobar kredit sa svoja dva gola Izraelu te golovima u Turskoj ali veceras je bio ispod svakog prihvatljivog nivoa. Na drugoj strani Senad Lulic je ucinio sve da nam ne pokaze sta to klubovi poput Milana i Intera vide u njemu. Lulic je nas ubjedljivo najnekonstantniji igrac, kada je dobar onda je pravo dobar ali zato kad je los onda je to toliko lose da se covjek zapita da li je on u stvari “prevara” od igraca.
Ofenzivno gledano, mi za 180 minuta nismo stvorili sanse iz neke izgradjene akcije. Veceras smo imali, mislim, jedan sut u okvir gola. Ni u Zenici to nije bilo puno bolje. Da li je to samo plod nase lose taktike ili je tu i mister Martin O’Neill umjesao svoje prste? Sigurno da nam nije odgovarao povremeni ali pravovremeni rani presing na nasu zadnju liniju koji je unosio nervozu u nasu neuigranu zadnju liniju koja je stvar rjesavala ispucavanjem lopte na opkoljenog Dzeku. Irci su nas tjerali na rjesenja koja nam nisu adekvatna ali svakako da smo im i mi u tom dosta pomogli jer nam je pas-igra bila toliko spora da su i ograniceni irci izgledali kao neka ekipa iz vrha Premiershipa.
Spor protok lopte, to vjecito “carinjenje” odnosno drzanje lopte u nogama bez da se ista konkretno napravi, napadi “pjeske” odnosno bez sprinta, bez utrcavanja u prazan prostor i prije svega bez pozrtvovanosti koja je neophodna da se izvuce jedan sprint od 60 metara i da se onda istom brzinom vrati na svoju poziciju su kumovali ovom tuznom nastupu nase najbolje selekcije.
Sta i kako dalje, ne znam. U ovom trenutku je razocarenje i previse veliko da bih pokusao baciti pogled nekih pola godine unaprijed. Sigurno da ce doci do promjena u igrackom kadru, neki ce otici, neki ce doci ali ono sto mene zabrinjava je to sto selektor Bazdarevic nakon jedne ovakve predstave izadje pred novinare i tvrdi da su Irci prosli ne zbog toga sto su bili bolji nego sto su imali malo vise srece. Nadam se da je ovo bila selektorova reakcija “na prvu”, da ce nakon sto odgleda utakmicu shvatiti da je ova utakmica izgubljena zbog toga sto je protivnik bio bolji od nas u onom prostoru na terenu u kojem su htjeli da budu bolji.