KP SDA, KP HDZ i KP SNSD i dalje haraju zemljom. Skraćenica KP znači upravo ono što je značila godinama prije rata – Komunistička partija. Njene manire vladanja i rektalnog uvlačenja njenih članova višim strukturama partije nadogradili su često zakonitom krađom društvenih dobara koje su gradili strani krediti i samodoprinosi minulih pregalaca. Njena nezakonita djeca do vrhunca dovode i razvlačenje pameti štićenjem nacionalnog interesa radi veoma ličnog interesa vodećih članova partija. Zakonito dijete KP-a, KP SDP manje uspješno se uklopila sa nezakonitom djecom ali uglavnom zadovoljno kaska za razigranom nacionalno kleptomanskom “elitom”. Čini se kako i odbjeglo dijete SDP-a, KP DF ide utabanim stazama “revolucije”.
Očekujemo li od drugih više nego što očekujemo od sebe
Većina je postala svjesna da tzv. političari najviše rade za sebe a za narod samo onoliko koliko moraju. A koliko mi radimo za sebe, na sebi? Koliko smo više uradili nego prošle godine, koliko smo naučili više nego prošle godine? Da li nam youtube, facebook, Internet uopšte, služe samo za zabavu? Stignemo li kritikovati sebe umjesto kritika upućenih, komšiji, kolegi, djetetu, šefu? Koliko je za sve loše i sve dobro krivice u njima a koliko u nama?! Imamo li želje za napretkom ili za besposlicom (“diplanjem/šuplljiranjem”)? Zaslužujemo li bolje? I mislimo li da je put ka boljem ravan i asfaltiran? To je put pun rupa, uspona i padova, stjenovitih predjela i sve dok ne umremo mi smo na tom putu. A možemo biti i pored puta, u kafani, uspavani u uvjerenju o nedostižnosti pravde što je potpuna istina. Ali zar će oplakivanje nedostižnosti pravde promjeniti bilo šta?!
Bolje Visoko, bolja BiH, bolji Svijet ne zavisi od njih, on zavisi od nas. Prepuštajući, popuštajući, ignorišući mi ustvari postajemo oni, postajemo isti, postajemo gori.
Je li kriva xy stranka što kroz izborne komisije, biračke odbore, dede i nane, kroz želju njenih članova da se zaposle ili uhljebe dobije izbore? Ili je kriva većina pojedinaca nesvjesna zajedničkih interesa, koja svoje glasove rasprši u rezigniranu apstinenciju ili ka parcijalnim interesima?!
David Vilson piše: “Život je zasnovan na kompromisima, a kada jedinke poštuju samo svoje interese to se obično kosi sa grupnim interesima. Jedinke zapravo najbolje prolaze kad varaju, to jest izbegavaju svoje grupne obaveze i brinu samo o sebi”.
Ali mi smo u isto vrijeme i pojedinci i dio različitih grupa. Pitanje, na koje je odgovoran očigledan, je koja svijest kod nas preovladava?