Ko puca i šta je pozadina? Sve je bitno, ali sve dolazi poslije činjenice da su mladići ubijeni. I u miru gubimo ljude. Svi pucnji na narod, na uniforme i životi koji su opstali u priči Davora Obrdalja.
“Čula su se dva pucnja. Prošle su dvije minute, vidio sam cijev, prolazi pored mene, ulazi u kladionicu. Odmah je kratke rafale. Tihim glasom je nešto progovorio, da li Bismillah, od rafala se nije razumjelo šta je rekao. Prošao je pored nas, pobjegli smo, ciljano je išao na vojnike”, prisjeća se svjedok terorističkog napada u Rajlovcu Murat Halilagić.
Na ovaj način su ubijeni Muratovi prijatelji, vojnici oružanih snaga BiH. Uniforma ih je stajala života. Treći vojnik pukom srećom izbjegao je smrt. Ubica Enes Omeragić pucao je na državu. Zašto? Teško će biti utvrditi. Da li zato što je bio povezan sa vehabijskom zajednicom, sa radikalizmom. Možda jer je zaluđen ideologijom ili zato što je koristio narkotike. Da li zbog općeg stanja u društvu?
“Terorizam se javlja u uvjetima beznađa, kada pojedinac ne može da izvrši projekciju svoje budučnosti, čak ni kratkoročno, to je pogodno tlo za javljanje terorizma”, pojašnjava Goran Kovačević, profesor na fakultetu kriminalističkih nauka u Sarajevu.
“Ideologije koje na neki način izazivaju iritaciju kod drugih, kod onih koji ih slijede djeluju blagotvorno i njima se dopadaju upravo što izazivaju iritacije kompletne okoline. Bivši reis Cerić bio veoma sklon tome da tu ideologiju štiti i da je uvozi. Ja se nadam da će se sada Islamska zajednica s novim reisom distancirati od takve pojave”, kaže sociolog Zlatko Hadžidedić.
“Osuđujemo bezumlje i zločine nad ljudima. Ne smijemo biti nijemi i zbunjeni kada se ubijaju nevini, kada se nameću teror i mržnja”, istakao je reisul-ulema Islamske zajednice u BiH Husein Ef. Kavazović.
A teror je Bosnu i Hercegovinu ranio previše puta. I ubijao.
Rujan 1997. godine Mostar
Prvi veliki teroristički napad u našoj zemlji dogodio se kada je autobombu u gusto naseljenom stambenom bloku u središtu Mostara dovezla i aktivirala skupina terorista. Cilj je bila policijska stanica. Za napad su optuženi i osuđeni Ali Ahmed Ali Hamad, Ahmad Zajid al-Zuhajri, Nabil al-Hilaj i Ahmed Zuhair Handala. Ranjeni policajac Bećir Mešić u trenutku detonacije bombe nalazio se u policijskoj kućici.
“Vidio sam samo val vatre koji je išao prema meni. Toga se sjećam. Kad sam se probudio u kanalu pored kapije, nisam bio svjestan ni gdje sam. Sad poslije svih dešavanja čovjek se prisjeti svega, sjetiš se sebe, šta se tebi dešavalo, kako je tim ljudima. To su vrlo teška sjećanja”, kaže Mešić.
Badnja noć – 2002. godine
U Kostajnici kod Konjica Muamer Topalović ubio je tri člana obitelji Anđelić, a četvrtog teško ranio. Ubojstvo je priznao i izjavio da je to uradio iz ideološko-vjerskih pobuda. Osuđen je na 35 godina zatvora.
Listopad 2008. godine – Tržni centar Vitez
Zaštitar Zvonko Barbić poginuo je u eksploziji u Trgovačkom centru FIS u Vitezu, tri osobe su povrijeđene. Amir Ibrahimi priznao krivnju, prema sporazumu s Tužiteljstvom, osuđen je na dvije godine zatvora za kazneno djelo ugrožavanja opće sigurnosti ljudi i imovine. Svjedočio je protiv Suvada Đidića, kojeg se teretilo za terorizam. Đidić je dobio devet godina zatvora.
2010. godine – Bugojno
U napadu na policijsku postaju poginuo je policajac Tarik Ljubuškić. Eksplozivna naprava postavljena je i aktivirana na stražnjem zidu zgrade Policijske uprave Bugojno. Optuženi Haris Čaušević Oks dobio je 45 godina, Adnan Haračić 14 godina zatvora. Naser Palislamović oslobođen je svih optužbi. Šest osoba je povrijeđeno, među njima je bila i policajka Edina Hindić. “Vjerujem da će me ovo pratiti cijeli život”, kaže ona.
Listopad 2011. godine – Veleposlanstvo SAD-a u Sarajevu
Mevlid Jašarević uzrokovao je kaos u Sarajevu i napao Veleposlanstvo SAD-a. Ranio je jednog od bh. policajaca koji je osiguravao objekt. Nakon polusatne drame Jašarević je upucan iz snajpera u nogu. Osuđen na 15 godina zatvora. Ranjeni policajac Mirsad Velić pokušava da zaboravi, ali bolna sjećanja sa svakom novom vješću o terorizmu ponovo prevladaju. “Prođe ti kroz glavu sve – život, porodica, kolege, prijatelji. Pokušaš da zaboraviš, međutim, često se to vraća u glavu i ponavlja. Znam kakav je taj osjećaj kad gledaš smrti u oči i Boga moliš da te zaobiđe, neprijatne scene se vraćaju”, priča Velić.
Travanj 2015. godine – Zvornik
Nerdin Ibrić izvršio je napad na policijsku stanicu u Zvorniku, ubio policajca Dragana Đurića, a dvojicu ranio. U razmjeni vatre s policijom ubijen. Pucao je na uniformu, napad je proglašen terorizmom. Baš kao i ubojstvo dva vojnika oružanih snaga.
Lista koju smo pobrojali nije konačna. Mnogo je i neuspjelih pokušaja. SIPA je u posljednih pet godina akcijama “Damask” u vezi s terorizmom ukupno uhapsila 32 osobe. Dok je Sud BiH donio pet pravomoćnih i jednu nepravomoćnu presudu.
“Poruka državi je da se pobrine za ljude kao što sam ja, kao što su mnoge kolege koje su nastradale, i bojim se da bi se još moglo desiti da još neki nastradaju”, kaže Velić.
“Više se treba povesti računa o policajcima i o svim informisanim ljudima. Od nas je, čini mi se, svako digao ruke, samo kad trebamo i državi i službi svi nas tapšu po ramenu, kad nam se nešto desi svi nas zaborave”, ističe Mešić.
S terorizmom više nema pregovora, svjesni su to danas svi, pa i oni koji su uvijek za mir. “Pozivam vlast da silom zaustave one koji šire mržnju i pozivaju na teror. Pozivam učene ljude da se javno suprostave zlu, da ga objasne i osude”, poručio je reis Kavazović.