Država Bosna i Hercegovina, kao i općina Visoko su rijetki prostori na Zemaljskoj kugli koji obiluju još uglavnom nezagađenom vodom. Nažalost vlast i njeno stanovništvo se mačehinski odnosi prema tom blagu. Nemilosrdno se voda zagađuje, izvori se devastiraju a narodu se nudi uvozna flaširana voda, te nisko i visoko gazirana voda ili jako hlorirana voda. Budući da je poznato da BiH ima kvalitetnu vodu u javnim vodovodima, odnosno vodu koju je moguće piti bez ikakve bojazni, neminovno se postavlja pitanje odakle trend kupovine i trošenja pakiranih voda?
Ima puno vode na Zemlji, ali pitanje je kakve…
O vodi, koja čini čak 65 % našeg organizma, ovisi naše zdravlje. Medicina govori da gubitkom te tekućine naša se krv počinje zgušnjavati, pa je tako gubitak od samo 2 % dovoljan da dođe do osjetnog pada naših životnih potencijala i osjećaja sveopćeg umora. Kod gubitka tekućine od 4 % javljaju se glavobolja i mišićni umor, a gubitak od 5 % rezultira nesvjesticom i grčevima, dok gubitak od 10 % do 15 % završava fatalno po život. Ovim je svima jasno da bez vode nema života na Zemlji za cijeli ljudski rod. Kako je vodom planeta Zemlja prekrivena gotovo sa 71 % a kopnu pripada tek 29 %, ipak od te količine vode koja je dominantna na planeti, čak 97,50 % je slana voda, koja nije za ljudsku upotrebu, jer nije za piće. Pitke vode, pogodne za upotrebu ljudima i životinjama, ima samo 2,04 posto. Međutim, niti ta mala brojka nije sva voda koju zapravo možemo koristiti, jer je najveći dio vode još uvijek zamrznut u ledu. Na kraju preostaje tek između 0,64 i 0,8 posto ukupne količine vode na Zemlji, koja se može koristiti za ljudske potrebe. To je strašno malo i ljudi bi ju trebali više štedjeti i cijeniti..
Cisterne “Visočice” redovo se pune pitkom vodom iz hidranata u naselju “Luke” i istom se peru ulice. U vrijeme kad pitka voda postaje “suho zlato”, a Visoko leži na dvije rijeke, nedopustivo je pranje ulica, zalijevanje usjeva i pranje automobila (svaki dan-jedna nova praonica automobila). Trebali bi da se zalažemo da se za pranje ulica i slično koristi tehnička voda tj. voda iz naših rijeka. Nad krivcima koji zagađuju vode nitko nema kvalitetan monitoring, niti ih se kažnjava. Vodu ne treba shvaćati olako. Ako ne zbog cijene vode, onda zbog njenih zaliha. Kad bi svi imali svijest o tome (i još puno drugih stvari) bilo bi drugačije. Kad bi se samo promijenio taj odnos prema vodi, više se pazilo da se ne zagađuje, da se izvori pitke vode ne devastiraju, bolje održavaju vodovodi, vode bi bilo za sve.
Da li je napokon došlo vrijeme da se napravi inventura? Dakle, potrebno je jednostavno izmjeriti količinu ukupne eksploatirane pitke vode i ukupne fakturirane vrijednosti potrošačima pitke vode, te naravno ustanoviti gubitke u transformaciji iste. Rezultati ???
Prema nekim statistikama svaki čovjek u BiH potroši dnevno od 125 do 250 litara. Taj se podatak odnosi na ukupnu potrošnju od pića do tuširanja i sanitarnih voda jer, na žalost, i za sanitarnu vodu koristimo pitku vodu. Voda za piće podložna je provjerama i mora biti bakteriološki i hemijski ispravna. Točno su propisane granice koncentracije teških metala, i ostalih komponenti bitnih za ljudsko zdravlje. Bilo bi jako korisno da se stanovništvo na našoj općini redovno obavještava putem lokalnih medija u kojoj mjeri voda iz vodovoda zadovoljava sve propise.
Nadamo se da će i naše JP“Visočica” u skoroj budučnosti dobiti prvo postrojenje za crpljenje tehničke vode i time postati relevantan faktor u zaštiti “zloupotrebe” pitke vode. Tako bi i “Visočica” ispoštovala ekološke standarde da se pitka voda ne koristi za pranje ulica, već da se koristi tehnička voda koja je također bakteriološki ispravna.
Princip svih stvari je voda, sve dolazi iz
vode i sve se pretvara u vodu.
Thales