Značajan dio svog političkog angažmana u općinskim klupama vijećnica Omanović Dinka posvetila je uopće okolinskim problemima lokalnog karaktera pa i Prijedlogu Studije uticaja na okoliš kojeg je prije izvjesnog vremena visočkoj intelektualnoj i političkoj javnosti ponudio “Multiteh inženjering“ d.o.o. Zenica. Njena upornost i istrajnost je vrlo bitna jer bi u donošenju značajnih planova i odluka kroz javne konsultacije trebalo zajedno da ih donose građani, stručnjaci i političari, bez isključivosti. To je neophodna spona između stanovnika jednog područja i zakonskih autoriteta koji na njemu djeluju koju ova vijećnica uspijeva ostvariti. U prijedlogu studije koja se spominje oni upućeniji prisjetit će se Prilog-a 4 koji sadrži Izvještaj o mjerenju buke i Izvještaj o mjerenju kvaliteta zraka na lokaciji predviđenoj za izgradnju industrijskog postrojenja za termičku obradu otpada u Topuzovom Polju. Rezultati ovih izvještaja nisu bili transparentni u integralnom tekstu studije pa su naknadno dostavljeni u dokumentu od 6.4.2011. godine a koji sadrži Izvještaj o mjerenju koncentracije štetnih materija (objekat: pogon za preradu kože) te Rezultate analize emisije dimnih plinova (objekat: kotlovnica na prirodni gas). Na 25 mjernih mjesta na koliko njih je izvršeno mjerenje na pomenutoj lokaciji u Topuzovom polju a na osnovu dobivenih rezultata mjerenja zaključuje se da je izmjerena kratkotrajna koncentracija štetnih materija ispod maksimalno dozvoljene i pri čemu ni na jednom od 25 mjernih mjesta količina sumpor-dioksida i vodonik sulfida nije prelazila vrijednost nula. Ako se poznaju elementarna hemijska svojstva prirodnog plina onda to nije ni čudno jer se rezultati mjerenja emisije karbon-monoksida i azotnih-oksida u pojedinim kotlovima prikazani u ovom izvještaju mogu smatrati i očekivanim. Baš kao i nepostojanje emisije vodonik sulfida ako se radi o suhom plinu.
Ovdje je uz pojam aerozagađenja (grč. aeros=zrak) pored pojma “emisija“ naročito potrebno upoznati se i sa pojmom “imisija“ koji se također čuje često. Emisija u ovom smislu je zagađivanje štetnim tvarima iz izvora, štetnim česticama i štetnim gasovima, dok je imisija količina štetnih tvari, gasova i čestica u vazduhu, izražena u miligramima po kubnom metru. Dakle, sada je jasno da svaka materija koja je ispuštena u atmosferu predstavlja izvor emisije, i to u ovom slučaju iz antropogenih izvora. U slučaju imisije plinovi i čestice se nalaze već disperzirani u atmosferi i imisija se mjeri na unaprijed određenim lokacijama te se putem nadzora imisije nadzire potencijalna opasnost za ljude i okoliš. Imisiju nije moguće mjeriti na samom izvoru. U slučaju emisije ovi procesi su većinom vezani za izgaranje tako da se emisije odnose na dimne plinove nastale izgaranjem. Na taj način nastaju produkti izgaranja koji se još i nazivaju dimni plinovi. Sastav dimnih plinova uglavnom čine: azot, voda u vidu vodene pare, kisik, ugljični-dioksid. Ovi se plinovi ne smatraju štetnim i nadzor njihove emisije nije reguliran osim za ugljični dioksid. Najčešći štetni sastojci u sastavu dimnih plinova su ugljični-monoksid, azotni oksidi, sumpor-dioksid, ugljikovodici, čestice čađi i prašine. U manjim količinama mogu se pojaviti i sumporvodonik, cijanovodonik i amonijak. Ako se gornji dio teksta pažljivo pročita, jasno je da Izvještaj o mjerenju koncentracije štetnih materija za (objekat: pogon za preradu kože) onako kako ga je naslovio “Inproz“ Institut za zaštitu i projektovanje d.o.o. Tuzla mora predstavljati analizu koncentracije zagađujućih materija u vazduhu na spomenutom lokalitetu. Vješto je sačinjen njegov zaključak sa stranice 17. ovog dokumenta: “Na osnovu dobivenih rezultata mjerenja možemo zaključiti da je izmjerena kratkotrajna koncentracija štetnih materija ispod maksimalno dozvoljene koncentracije. U pojedinim ventilacionim kanalima izmjerena je koncentracija amonijaka od 0,5 ppm ili 0,36 mg/m3 dok prisustvo sumpor-dioksida i vodonik sulfida nije zabilježeno“. Imisiju nije moguće mjeriti na samom izvoru i rezultati ovog zaključka ne mogu imati veze sa mjerenjima iz pojedinih ventilacionih kanala. Sjetit će se građani i priče oko aerozagađenosti iz perioda kada ja na lokaciji kod vatrogasnog doma u Visokom bila postavljena mobilna mjerna stanica nadležnog kantonalnog ministarstva. Ne navodi se egzaktan datum i vrijeme spomenutog izvještaja o mjerenju koncentracije štetnih materija u vazduhu ali se ona mogu vezati za mjerenja emisije dimnih plinova izvršena 16.4.2010. godine. Upravo su u više dana u narednom mjesecu iste godine pojedine prosječne dnevne vrijednosti sumpor-dioksida izmjerene u vazduhu na lokaciji kod vatrogasnog doma premašile prosječnu godišnju vrijednost od 90 μg/m3. Zdravlje ekosistema iz kojih crpimo prirodna dobra su definitivno ugrožena prema Zakonu o zaštiti zraka Bosne i Hercegovine, a i zdravlje ljudi je tih dana bilo ugroženo. Sumporni oksidi kome pripada i sumpor-dioksid oštećuju lišće i drveće, oštećuju premaze i boje, uzrokuju koroziju, oštećuju tekstil i papir, a kada je u pitanju ljudsko zdravlje iritiraju gornje dijelove dišnog sistema. Najmanja vrijednost imisije sumpor-dioksida tog mjeseca maja 2010. godine iznosila je 4,76 μg/m3 dok je maksimalna zabilježena vrijednost iznosila 148,93 μg/m3. Sami zaključujete da je raspon variranja između najmanje i najveće zabilježene vrijednosti vrlo širok i upućuje na određene zaključke. Lokacija na kojoj su mjerene koncentracije štetnih materija zauzima prostor između 44° 00’ 42” sjeverno i 18° 09’ 75” istočno. Mjerene su koncentracije amonijaka, sumpor-dioksida i vodonik sulfida. O rezultatima sam već prethodno rekao. Lokacija mobilne mjerne stanice za monitoring kvaliteta zraka koja između ostalog mjeri i koncentraciju sumpor-dioksida bila je u toku mjeseca maja 2010. godine locirana na prostoru 43° 59’ 43” sjeverno i 18° 10’ 69” istočno. Udaljena svega nešto više od jednog kilometra cestovne linije. A zabilježila je reprezantativne vrijednosti. S druge strane Inproz-ova mjerenja sumpor-dioksida u vazduhu iznad posmatranog postrojenja nisu prelazila nultu vrijednost. A oba lokaliteta se nalaze na gotovo istoj nadmorskoj visini i bez postojanja neke geografske barijere koja bi spriječila prirodna vazdušna strujanja. Opet ostavljam da sami procijenite. Nije zađučujuće zašto ovi izvještaji nisu transparentno bili prezentirani javnosti onda kada je to trebalo jer znali su odgovorni da bi izvještaji doživjeli fijasko. Očito je da zona Visokog ipak ima lokalne zagađivače, ali bez monitoringa teško da će se utvrditi koji su to značajni, pa je to hipotetička stvar. Lično smataram da su rezultati analize emisije dimnih plinova iz ovog izvještaja čija mjerenja su izvršena 16.4.2010. godine u periodu od 12h do 13h na izvoru zagađenja u kotlovnici preduzeća Prevent Leather Sarajevo d.o.o. Visoko, odnosno u dimovodnim kanalima kotlova koji proizvode toplotnu energiju normalni i očekivani jer prirodni plin potpuno izgara bez sumpornog-dioksida, ali treba to objasniti. Međutim, kada su vrijednosti imisije ovog plina u pitanju, onda rezultate iz izvještaja o mjerenju koncentracije štetnih materija vidim kao vrlo vještu manipulaciju u načinu njihove prezentacije. Otkud onda uopće intenzitet sumpornog mirisa u naseljenom dijelu Topuzovog polja ili još bolje zašto se onda na lokaciji u sjedištu ovog društva puštaju u pogon novoizgrađeni dijelovi postrojenja za prikupljanje teško opterećenih otpadnih voda i dio postrojenja namijenjenog za tretman zraka? Politika EU o zaštiti okoliša se temelji na načelu “polluter pays“. Zagađivač može „platiti“ ili ulaganjem u više standarde ili kroz oporezivanje poslovanja ili potrošača zbog korištenja proizvoda opasnog po okoliš jer zagađivač u skladu sa zakonskim propisima snosi troškove nastale ugrožavanjem kvaliteta životne sredine. To je ono što se upravo dešava ovih dana, ulaganje u više standarde, ali je efekat nepotpun obzirom da važeća okolinska dozvola ističe za nekih 240 dana. Zakonski, trebalo je to mnogo ranije. Ali bolje ikada, nego nikada. Činjenica je kako je Prilog 4 znak netransparentnosti i loše politike za koju ostaje da se vidi hoće li biti primjenjiva i u procesu sticanja nove okolinske dozvole polovinom 2012. godine. Nema to veze sa društvenom odgovornošću koja se želi poistovjetiti sa evropskom politikom o zaštiti okoliša.{jcomments off}