Piše: Muharem Cero
Svoju odluku prisustvovanja praznovanju dana Republike Srpske, premijer Srbije Aleksandar Vučić je nemušto obrazložio jednom obavezom i jednim pravom.
Obavezu mu, veli, čini činjenica da je Srbija garant (sik) Dejtona (biće prije da je Srbija strana sa preuzetim obavezama).
Pravo kojega “ga tjera “prema Banja Luci bi bilo pravo ishodeno Dejtonom specijalne i paralelne veze države čiji je premijer i bosanskohercegovačkog manjeg entiteta RS.
Odluka Ustavnog suda BiH o neustavnosti slavljeničkog dana je izrečena. RS-u je naloženo da u roku od šest mjeseci, od dana prijema odluke, izmjeni i uskladi svoj zakon o praznicima u skladu sa Odlukom Ustavnog suda BiH.
Nažalost, akt Ustavnog suda još nije niti upućen stranama u ustavnom sporu.
Unatoč činjenici da je obilježavanje ovoga praznika u RS i ovog 9. januara u krajnjem legalno iz pozicije institucija RS, ono to nije i iz pozicije Vučićeve vlade.
Članom III/2.a Aneksa IV DMS (Ustava BIH) je dato pravo entitetima na uspostavu posebnih paralelnih odnosa sa susjednim državama.
Ovo pravo je ograničeno članom III/3b čijim korištenjem nesmiju biti povrijeđeni principi suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH.
Uzimajući u obzir i odredbe člana II/4 Ustava BiH (zabrana diskriminacije) da se zaključiti da bi prisustvo institucija Srbije obilježavanju neustavnog datuma uistinu bilo prekoračenje ustavnih mogućnosti konzumiranja prava specijalnih i paralelnih odnosa bosanskohercegovačkog entiteta RS i susjedne drzave Srbije.
Presuda Ustavnog suda se upravo i temelji na povredi međunarodne konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije, što bi Vučićevo prisustvo zanemarilo i ignoriralo, a u krajnjem i ohrabrilo suprotno supremaciji međunarodnog prava nad domicilnim pravom.
Ovakvo ignoriranje međunarodnog prava bi svakako kompromitiralo jednu državu kandidatkinju za pristup u EU, a što bi moglo prouzrokovati njene štetne posljedice na ovom putu.
Strana potpisnica okvirnog mirovnog sporazuma iz Dejtona (Srbija) ovim činom grubo bi prekršila Dejtonom preuzete obaveze, a moguće je i potvrdila slutnje o svojoj dvostrukoj igri u provođenju dejtonskih rješenja u Bosni.
Vučić je naravno dovoljno pragmatičan i mudar pa zarad svog nespornog državnog patriotizma ne bi bio spreman žrtvovati možda još naglašeniji svesrpski nacionalizam.
Ukoliko bi Srbija zanemarila sve ove međunarodno pravne i ustavne činjenice i ipak prisustvovala obilježavanju već svakako nepostoječeg praznika, onda bi taj otužni skup više ličio komemoraciji nego manifestaciji.
Nadati se da će, ovog puta, zbunjene institucije BiH znati šta im je raditi.