Nakon školskog raspusta Taekwondo klub Bosna ponovo je počeo sa redovnim treninzima. Neumorni entuzijasta i sportski radnik Edin Kajević – Kaja s članovima svog kluba obavio je takozvanu prvu prozivku u prostorijama kluba u PC „Vizija“, a mi smo bili prisutni i porazgovarali s osnivačem ovog sportskog kolektiva u Visokom.
U Visokom postoji jako puno klubova koji preferiraju borilačke vještine. Koja je razlika između Taekwondoa i ostalih borilačkih sportova?
– Taekwondo klub Bosna je jedan jedini klub kao takav u Visokom. Pod broj jedan razlika je u tome što je taekwondo priznati olimpijski sport, za razliku od karatea. To je atraktivan sport u kojem se praktikuje 80% nožna tehnika. Ručna tehnika zaostaje za nožnom tehnikom iz razloga što tom tehnikom može da barata dijete od 5 godina i penzioner od 60 godina, dok je nožna tehnika nešto sasvim drugo i komplikovanije.
TK Bosna Visoko, stiče se utisak iz izvještaja, gotovo pa svake sedmice donosi neke nagrade i priznanja u Visoko. Koliko brojite članova i u kojim rangovima takmičenja ste zastupljeni?
– TK Bosna je mlad klub koji je startovao prije tri godine. Na početku svake školske godine mi pravimo plan i program gdje ćemo učestvovati, otprilike u 70% slučajeva uspijemo realizovati zacrtano, odnosno budemo prisutni na takmičenjima za koja smo smatrali da su važna da se tamo pojavimo. Od početka ove godine smo učestvovali na osam međunarodnih prvenstava i dva državna prvenstva. Važno je napomenuti da je TK Bosna od ovih osam međunarodnih prvenstava šest puta bio ekipni prvak. Pored rekreativaca u klubu mi imamo ekipu koja se takmiči tokom cijele godine, dok drugi polažu seminare, pojaseve, napreduju itd. Imamo preko 100 članova, a onih najredovnijih je oko 90.
Kako uspijevate raditi s tolikim brojem zainteresovanih, obzirom da ovaj prostor u kojem razgovaramo i u kojem trenirate nije baš najuslovniji?
– Treniramo u izuzetno malom prostoru od 130 m2 u PC “Vizija“ i prinuđeni smo raditi u pet grupa. Nismo u stanju obezbijediti neki bolji prostor, neku školsku salu koju smo recimo imali ranije, ali smo tu mogućnost za treniranje izgubili. Kako smo proglašeni 2010. godine kao najtrofejniji klub, tako smo i salu izgubili, bez obzira što smo je uredno plaćali. Valjda tako u Visokom zahvaljuju zaslužnim sportskim kolektivima!? Prošle godine smo bili prinuđeni da uopšte ne populariziramo sport niti pozivamo na upis novih članova.
Kako je moguće da ste najtrofejniji klub koji plaća iznajmljivanje sale i da za vas kao klub u Visokom nema termina?
– Treću godinu uzastopno apliciramo u OŠ „Mula Mustafa Bašeskija“ u Donjem Moštru. Prvu godinu smo dobili odgovor kako nemaju termina, pristali smo na to misleći da smo zakasnili s aplikacijom. Drugu godinu dobijamo isti odgovor, ali kao vidjet ćemo na Upravnom odboru. Upravni odbor kaže: “Privilegiju imaju oni koji su koristili termine prethodne godine.” A to su ljudi rekreativci, gospoda rekreativci od 40, 50, 60 godina! Treću godinu opet apliciramo sa svom potrebnom dokumentacijom i evo još uvijek nemamo odgovor, iako smo posebno naveli da želimo da plaćamo te termine. Razlog zašto još nema odgovora je vjerovatno što su ovoj zajednici puno bitniji rekreativci od 60 godina nego djeca od 10, 15, 20, 25 godina, a koja bi se kroz sport normalno mogla usmjeriti u život koji je pred njima, odnosno takmičari koji će sigurno učestvovati na Evropskim taekwondo prvenstvima, a možda i Olimpijadi. Mi imamo četiri reprezentativca, ali to nije dovoljno da dobijemo salu na općini Visoko za adekvatno treniranje.
Jedno vrijeme ste trenirali u MSŠ „Hazim Šabanović“, šta je sa tom opcijom?
– Da, mi smo to preuzeli od Akademije „Zejid“ koji su tu trenirali šest godina. Nije tu bilo nikakvih problema i plaćali smo redovno svoje termine godinu dana, nije bilo nikakve štete u sali, ali 2010. godine, kad smo proglašeni najtrofejnijim, mi smo dobili izgon i iz te sale! Opet smo aplicirali, ali evo do danas još nismo dobili odgovor! Naredni korak je da počnemo možda trenirati u parku ili na nekoj livadi!
Kakva je situacija sa KSC „Mladost“?
– Kad smo uvidjeli da nemamo šansi u Srednjoškolskom centru, razgovarali smo sa ljudima iz KSC „Mladost“, a oni su nam mogli ponuditi samo jedan termin nedjeljom u trajanju od 90 minuta za koji su nam tražili da platimo 60 KM po terminu. Bez obzira na to što imamo preko 100 članova, naša članarina u klubu je minimalna i ne može pokriti sve troškove.
Spomenuo si da imamo četiri reprezentativca/ke, bilo bi lijepo da javnost zna i njihova imena.
– To su kadetski prvak BiH Osmanbegović Belmin, kadetska prvakinja Mušinbegović Almina, juniorski državni prvak Osmanbegović Mirza i viceprvak države Kajević Almin. Njih četvero su pozvani iz našeg kluba. Osmanbegović Mirza bi trebao ići i na Evropsko prvenstvo na Kipar, i nadamo se da ćemo obezbijediti sredstva, obzirom da pola troškova ide na klub a pola snosi reprezentacija.
Na kraju ovog razgovora treba iskoristiti priliku i spomenuti sponzore kluba koji bilježi vrijedne rezultate.
– Mi nemamo neke stvarne sponzore koji sponzorišu klub i reprezentativce. Nama je prvo trebao tatami (podloga za treniranje), pa smo tim povodom obišli neke firme i prijatelje u nadi da će nam pomoći i razumjeti naše probleme. Prvo smo otišli do Općine koja nam je pomogla, zatim VGT Osiguranje, Prevent i firma Tref. Tako da sad, ako ništa za početak, možemo normalno trenirati bez bojazni da će sportisti doživjeti lomove ruku i nogu.
