Gledam nešto tabele liga u kojima nastupaju visočki klubovi, kad ono dvije Bosne i svaka u vrhu i bez poraza do sada. Da li se u Visokom zakotrljalo nešto novo, nešto što je prošlo ispod radara i sada počinje davati rezultate. Skeptici i dežurne cjepidlake će reći nogometaši su u trećem rangu, rukometaši u ligi koja nije bila nikad slabija. Tačno je i jedno i drugo, ali ono što je istina je da se nakon čitave decenije u gradu počelo ponovo pričati o sportu. Od nana na pijaci, do redovnih tema uz kafu, a i u školskim zbornicama učiteljice već imaju svoje favorite. Kao razlog za ovu bar trenutnu renesansu vidim u činjenici da je sport morao dotaći dno da bi krenuo uzbrdo i da je sve počelo od onih koji sport vole, a ne onih (Općina) kojima je to posao.
ONL (Općinska nogometna liga)
Iako se tako ne čini, ali sjeme ovog uspjeha su započeli entuzijasti s osnivanjem ONL-a, Općinske nogometne lige – čak i ime baca na ozbiljne priče. Ova liga nije priznata u Savezu, ova liga skoro svako kolo ima i svoje treće poluvrijeme s incidentima, ali ova liga se igra. A zašto? Pa zato što su ljudi vidjeli da od države i Općine nema previše koristi i započeli sve sami. Nema previše (skoro nikako) para pa su svi na istom, u ovome su što vole sport.
FK “ZANATLIJA”
Nakon toga mlada raja okupljena oko, u Visokom, kultnih Zanatlija kreće da pravi jedan ozbiljan klub. Ima tu u Upravi ljudi sa parama koji taj isti novac ne drže samo u jorganima i ostalim logama za novac. Ulažu u klub ali ne da bi kupili igrače od drugih, da bi u derbiju kupili sudije. Jok, oni su krenuli kao svi uspješni. Praveći neophodnu infrastrukturu, popravljenje svlačionice, kupljena oprema, uređen prostor na i oko Kantride (pomoćnog terena na stadionu u Luke). Ipak kao najveći uspjeh izdvojila su se dva događaja. Prvi održavanje “Plave večeri” koji je bio na visokoj razini u svakom pogledu, a drugi je postavljanje terena s umjetnom travom. E ova druga akcija Zanatlija je pokazala da se sve može. Općina ne samo da nije pomogla već se kao uvrijeđena mlada ponašala, a uz to i u svom stilu pomalo podmetala noge. I nakon svega raja iz Zanatlija nije odustala, već napravila teren i već sada sve obavijestila da za određeni broj godina prelazi u stalno korištenje srednjoškolcima.
NK “BOSNA”
Nogometaši Bosne lani su ispali. Sramota za sva vremana. To je nepobitna činjenica. Ali za svako zlo neko i dobro. U klub su ušli neki novi i vratili se stari ljudi. Preko ljeta se radilo ozbiljno, metodično. Infrastruktura je konsolidovana, a u Visoko su ponovo počeli navraćati viđeniji nogometni radnici i razne reprezentativne selekcije. Poslije dugo vremena počele su se koristiti neke veze u Savezu i blizina Sarajevu. Nakon svake reprezentativne akcije u klubu ostane neka lopta, marker ili drugi komad opreme, a lični kontakti sa čelnicima Saveza tek će donijeti svoje plodove.
RK “BOSNA”
Iako igra u najvećem rangu i godinama je bio sportski brend Visokog, RK “Bosna Prevent” u ligu je krenuo sa gomilom problema i isto toliko upitnika. Ali, gle čuda – silom prilika podmlađena Bosna za sada dobro gura u ligi. Dobro gura zato što je nakon dugoooo godina u prvi tim zajedno ušla čitava jedna generacija, a ne pojedini igrači, kao što je to bio slučaj. Ovi momci koji igraju svoje prve minute u Premijer ligi imali su odličnu godinu iza sebe. Klub je lani u ovo vrijeme, ako se sjećate, odlučio veću pažnju posvetiti mladim. I kako se to vraća, vraća se s kamatama. Imamo dječake koji skoro 12 mjeseci igraju bez pauze, stalno su zajedno, pobjeđuju i gube jedni uz druge. Sjetimo se završnice u Visokom kada je dvorana bila bolje popunjena već kada igraju seniori. Do septembra su igrali u mlađim kategorijama i imali izvanrednu podršku uglavnom roditelja, a sada su u prvom timu i vidjet ćemo da li Uprava može ispratiti ovaj silni potencijal.
Šta će biti sa ovim pozitivnim primjerima u budućnosti ostaje da se vidi. Namjerno u tekstu nisu pominjani pojedinci jer ovo što se dešava je POKRET za koji se iskreno nadam da će na ušće rijeka Fojnice i Bosne ponovo donijeti sportske šampione Bosne i Hercegovine. Ako ne donese meni je i čin pisanja i nabrajanja ovih uspjeha pričinio zadovoljstvo.