Rođen je 15. septembra 1903. godine u poljskom selu Lodz.
Kao sin poslastičara, većinu svoje mladosti proveo je u očevoj radnji koja je bila nadaleko čuvena po svojim delicijama.
Za nju je čak čuo i tadašnji austrougarski car Franjo Josip I.
“Kao 12-godišnjak pozvan sam na carev dvor u Beču kao predstavnik očeve radnje. Tada sam upoznao cara, mada mi danas niko ne vjeruje kada ispričam ovu priču. Kad bolje razmislim i razumijem ih, jer očito ne postoji niko ko bi im mogao to potvrditi”, rekao je Kristal.
Porodičnu tradiciju proizvodnje slastičarskih proizvoda njegovao je i tokom Drugog svjetskog rata, međutim, 1944. nacisti su ga odveli u zloglasni Auschwitz.
“Čudo je da sam živ i pri zdravoj pameti. Ono što sam tamo proživio i vidio pamtim i danas veoma detaljno. Takve stvari se ne mogu zaboraviti, pa ni nakon 72 godine”, objašnjava ovaj stodvanaestogodišnjak.
Kako prenosi Bild, Kristal je nakon oslobađanja iz logora preselio u izraelski grad Haifu.
“Svaki početak u tuđoj zemlji je težak, posebno kada imate 40 godina. Nisam poznavao nikoga, a ni jezik nisam najbolje govorio. Ipak, uz pomoć dobrih ljudi uspio sam se zaposliti u lokalnoj slastičarni. Gazda nije mogao vjerovati kada sam mu pokazao svoje umijeće u kuhinji”, objasnio je Kristal.
Danas živi u domu za starce u Haifi, a kako je rekao, saznao je da je najstariji čovjek na svijetu nakon što su se iz Svjetske gerontološke udruge javili njegovom unuku.
“Zatražili su bilo kakav dokument kojim bih mogao dokazati kada sam rođen. Sreća pa i dan danas čuvam diplomu o završenom slastičarskom zanatu koju sam stekao prije 86 godina”, rekao je najstariji čovjek na svijetu.