Nakon nekoliko projekata u produkciji Hollywooda, što je znatno odredilo njegovu karijeru, preseljenje u SAD, a prije svega u Los Angeles, nametalo se kao logičan slijed. Uskoro će biti već tri godine kako Grbić živi, ali i uspješno radi u SAD-u, čime je ispunio sve svoje snove.
Osim brojnih ponuda za uloge i vrata koja mu se otvaraju nakon sjajno iskorištene prilike i šanse da glumi u blockbusteru s Tomom Cruiseom “Mission Impossible Ghost Protocol”, Grbić radi i kao univerzitetski profesor, čime je upotpunio svoju strast.
“Moja supruga i ja dugo smo planirali doći u SAD, ali nismo to željeli na način ‘trbuhom za kruhom’. Međutim, kada sam počeo raditi u američkim projektima, procijenio sam da je pravo vrijeme i odlučili smo se za taj korak. Uskoro će biti tri godine otkako živimo u Los Angelesu i sada smo već uveliko kod kuće, sretni smo da smo tu u gradu koji volimo, jednostavno tu bih živio i da nisam glumac”, istakao je Grbić za Klix.ba.
- Ponosan što radi kao profesor
On dodaje da se preseljenje u SAD desilo i zbog njegove želje da živi u zemlji različitih nacija, vjeroispovijesti i rasa, jer je to mjesto gdje pripada, uz sretnu okolnost što je glumac, pa se Los Angeles nametnuo kao logično rješenje.
Grbić je imao sreću pa nije mnogo čekao na angažmane, a njegov rad veoma brzo je primjećen, te je angažovan i kao profesor na New York Film Academy, sa ispostavom u Los Angelesu.
“Katedra sa New York Film Academy je vidjela moj rad i zanimalo ih je da li sam zainteresiran da predajem. Meni je, s druge strane, to zvučalo kao sjajna ideja. Prvo zato što to volim raditi, a drugo jer volim biti zauzet između snimanja. Vodim sjajne tri klase glume, a rad sa sjajnim kreativnim i mladim ljudima me zabavlja, kao uopće rad na Univerzitetu. To te tjera da sam sebe neprestano nadograđuješ u profesionalnom i svakom drugom smislu”, naglašava Grbić.
Neamerički glumci koji žele raditi u Hollywoodu moraju što prije izgubiti akcenat da bi bili razmatrani za uloge Amerikanaca. Osim toga, Grbić ističe, nepravilno je uvriježeno mišljenje da glumci s Balkana mogu glumiti samo Ruse.
“U Hollywoodu imate glumaca iz cijelog svijeta. Svi smo različiti, a konkurencija je ogromna bez obzira na to odakle dolazite. Mi koji dođemo u SAD moramo što prije izgubiti akcenat da bismo mogli biti razmatrani za uloge Amerikanaca. Naravno, nekom to ide bolje, a nekom lošije. Svako pojedinačno ima drugačiju priču, jer recimo Antonio Banderas je postao zvijezda u Hollywoodu, prije nego što je naučio engleski jezik. A kada je u pitanju uloga Rusa, ako malo bolje obratite pažnju vidjet ćete da većinu takvih uloga igraju Amerikanci. Svako ko može govoriti engleski sa ruskim akcentom može biti i razmatran za ulogu, bez obzira na to odakle je. Nama je malo lakše, jer je naš jezik slavenski, te nam je lakše skinuti ruski akcent, ali to ne mora biti. Ja naprimjer u filmu ‘Final Stop’, koji izlazi ove godine, igram Amerikanca, a u ‘Low Tide in Surf City’ Ukrajinca”, kazao je Grbić.
Na pitanje koliko je angažovan glumac, Grbić ističe da je već od prvog ponedjeljka u novoj godini počeo sastanke za nove projekte, tako da će uskoro znati i planove za ovu godinu.
- Lijepe uspomene na seriju “Lud, zbunjen, normalan”
Ipak, Grbić je u BiH, ali i regionu ostao naročito upamćen po ulozi u megapopularnoj seriji “Lud, zbunjen, normalan” (LZN), za koju ga vežu najljepše uspomene. U Hollywoodu je Grbić nastavio i uloge u komedijama, poput filma “Low Tide in Serf City”.
“Nisam pobjegao od komedije, i ovdje snimam filmove tog žanra, poput projekta ‘Greenlight’ ili filma ‘Low Tide in Serf City’, koji je akciona komedija. Međutim, LZN je bitan dio moga života. To je serija koju smo radili godinama, koja mi je donijela sjajan lik, divne prijatelje, bend u kojem sam svirao, ali mislim da sam stao na vrijeme. Jednostavno nisam mogao biti na dva mjesta u isto vrijeme. Opet, drago mi je što sam bio dio projekta koji ljudima diže raspoloženje, jer mislim da to svima itekako treba”, naglašava Grbić.
Sarajevo itekako nedostaje Grbiću, te najavljuje da će u glavni grad najvjerovatnije doći naljeto.
“Nedostaju mi roditelji, jer uskoro će tri godine da ih nisam vidio. Obavezno planiramo doći ovo ljeto, a osim toga nedostaju mi i prijatelji, kolege, te nekoliko kafana. Srećom, danas je puno lakše preko Skypea i Vibera komunicirati sa svijetom. Nekada razmišljam kako je bilo nekad kad pošaljete pismo iz Amerike, pa čekate odgovor”, zaključuje kroz smijeh.