Hanzaplasti su obično prva pomoć pri liječenju malih i srednjih rana i opekotina, ali naučnici kažu da novi, sintetički materijali sa ugrađenim mikrosenzorima mogu od hanzaplasta da naprave daleko korisniji instrument. Kao što se može primijetiti na sve popularnijim napravama koje se nose na tijelu, poput pametnih satova i uređaja za praćenje vježbanja korisnika, senzori raznih vrsta sve su manji i osjetljiviji.
U isto vrijeme, naučnici konstantno osmišljavaju nove materijale, kao što su tzv. hidrogelovi, koji su vrlo slični ljudskoj koži. Kombinacijom te dvije tehnologije, istraživači na Institutu za tehnologiju u Masačusetsu napravili su rastegljivi polimer čvrstoće gotovo kao ljudsko meko tkivo. Titanijumske žice su ugrađene unutar materijala i postavljene u cik-cak.
Lahko su rastegljive što sprečava prekid kontakta sa minijaturnim senzorima. Istraživači su također uspjeli da uspostave jaku vezu između elektronskih senzora i polimera.
“Dodatno smo ugradili elektronske sprave – poput senzora, raznih uređaja za davanje lijekova – u matriks, kako bismo postigli pametnu upotrebu”, objašnjava Šuan Žao, vanredni profesor mehaničkog inženjeringa.
Ta kombinacija nam daje neku vrstu pametnog previjanja rane koja reaguje na promjene na koži. “Kada senzor osjeti abnormalan porast temperature npr. on šalje komandu. Zatim kontrolisan sistem za davanje lijekova može da nanese određeni lijek na to određeno mjesto”.
Lijek se zatim brzo raširi po hanzaplastu kroz sićušne kanale. Ugrađena LED svjetla takođe upozoravaju pacijenta i ljekare da je došlo do promjena na određenom mjestu. Istraživači kažu da će novi polimer moći da se nanese i na kožu i unutar tijela.
U isto vrijeme, naučnici konstantno osmišljavaju nove materijale, kao što su tzv. hidrogelovi, koji su vrlo slični ljudskoj koži. Kombinacijom te dvije tehnologije, istraživači na Institutu za tehnologiju u Masačusetsu napravili su rastegljivi polimer čvrstoće gotovo kao ljudsko meko tkivo. Titanijumske žice su ugrađene unutar materijala i postavljene u cik-cak.
Lahko su rastegljive što sprečava prekid kontakta sa minijaturnim senzorima. Istraživači su također uspjeli da uspostave jaku vezu između elektronskih senzora i polimera.
“Dodatno smo ugradili elektronske sprave – poput senzora, raznih uređaja za davanje lijekova – u matriks, kako bismo postigli pametnu upotrebu”, objašnjava Šuan Žao, vanredni profesor mehaničkog inženjeringa.
Ta kombinacija nam daje neku vrstu pametnog previjanja rane koja reaguje na promjene na koži. “Kada senzor osjeti abnormalan porast temperature npr. on šalje komandu. Zatim kontrolisan sistem za davanje lijekova može da nanese određeni lijek na to određeno mjesto”.
Lijek se zatim brzo raširi po hanzaplastu kroz sićušne kanale. Ugrađena LED svjetla takođe upozoravaju pacijenta i ljekare da je došlo do promjena na određenom mjestu. Istraživači kažu da će novi polimer moći da se nanese i na kožu i unutar tijela.