Sovjetski diktator Josif Visarionovič Staljin umro je od posljedica moždanog udara i nije ubijen ili umro od posljedica trovanja, stoji u izvještaju autopsije koji je bio dugo “bunkerisan”, a sada je pušten u javnost.
Staljina, ipak, nije ubio Lavrentij Berija, okrutni šef nacionalne bezbjednosti, niti je to učinio lider SFRJ Josip Broz Tito, kako su vjerovale neke Zapadne službe.
Naime, nakon što su pronašli Staljina kako leži u njegovoj dači, u diktatorovoj kancelariji nađeno je i Titovo upozorenje Staljinu.
Lider SFRJ upozorio je Staljina da “prestane da mu šalje ubice jer su petorica već otkrivena”.
Tito je zaprijetio Staljinu da će i on poslati jednog u Moskvu da ga likvidira i da poslije “više neće imati razloga da šalje bilo koga”.
Staljin je umro 1953. godine, ali je, uprkos Berijinim tvrdnjama da je baš on zaslužan za Staljinovu smrt i Titovim prijetnjama, obdukcioni nalaz raspršio sve teorije zavjere.
Sovjetski dikatator je imao hroničnu hipertoniju, arteriosklerozu i reumatske bolove u mišićima.
Od kraja 1952. godine pojavili su se problemi nepoznate prirode u plućima, pa je Staljin čak prestao da puši. Sve je to slutilo da mu se bliži kraj.
Ljekari su potvrdili da je obdukcija otkrila da je diktator bolovao od “teškog slučaja ateroskleroze u mozgu”, te da je ova bolest, koja se razvijala godinama, “utjecala na njegovo zdravlje, karakter i odluke koje je donosio”.
Staljin je umro u svojoj dači u moskovskom predgrađu Kuncevo uslijed moždanog udara.
Obdukcija, čiji su rezultati napisani na 11 stranica, pokazuje da se Staljin ugušio od posljedice udara.
Ruska javnost nije jedinstvena po pitanju ocjene Staljinove vladavine.
Ispitivanja javnog mnijenja iz 2012. godine pokazuju da sve više Rusa pozitivno ocjenjuje diktatora.
Anketa koju je sproveo institut “Levada” pokazala je da čak 48 posto ispitanika smatra da je Staljin odigrao pozitivnu ulogu u historiji.
Tokom devedesetih godina prošlog vijeka 60 posto Rusa imalo je izuzetno negativno mišljenje o njemu.