Penzionisani zidar i povremeni ribar Joao Pereira de Souza iz Rio de Janeiroa prije četiri godine je pronašao povrijeđenog pingvina na lokalnoj plaži.
Povrijeđenom pingvinu nadjenuo je ime Dindim, očistio ga je te nekoliko dana hranio kako bi ojačao prije nego što ga pusti na slobodu.
Povrijeđenom pingvinu nadjenuo je ime Dindim, očistio ga je te nekoliko dana hranio kako bi ojačao prije nego što ga pusti na slobodu.
Nakon sedam dana pustio je pingvina da ide, ali je pingvin odlučio ostati.
“Jednostavno nije htio otići. Ostao je sa mnom 11 mjeseci, a onda je jednostavno nestao”, pričao ovaj 71-godišnjak.
Ipak, nekoliko mjeseci poslije Dindim se vratio, prišao ribaru i svom spasiocu i pratio ga do kuće. U posljednjih pet godina Dindim svake godine određeno vrijeme provodi sa čovjekom koji ga je spasio.
Ostatak vremena provodi hiljadama kilometara daleko, uglavnom na obalama Argentine i Čilea. Da bi svake godine došao do Joao Pereira mora preplivati oko 8.000 kilometara.
“Volim ga kao svoje dijete a i on mene voli. Svi su rekli da se neće vratiti, ali on svakog juna ponovo dolazi”, kaže Joao Pereira.
Biologist koji je intervjuisao Joao Pereira kaže da nikada nije vidio nešto slično te da pingvin starca vjerovatno smatra članom porodice.