Nakon smrti bosanskoga bana Stjepana II, 1353. godine, poziciju vladara zemlje preuzima njegov nećak, 15-godišnjak (kako se pretpostavlja) Stjepan Tvrtko I Kotromanić, ban koji će postati prvi bosanski kralj i koji će od ove zemlje učiniti regionalnu silu.
Stjepan Tvrtko I bio je sin kneza Vladislava, brata Stjepana II, i Jelene Šubić, iz loze hrvatske vladarske obitelji. Također, bio je unuk Stjepana I Kotromanića.
Tvrtko, dječak na tronu, na početku svoje vladavine bio je odani vazal hrvatsko-ugarskoga kralja Ludovika I Anžuvinca, ali zbog spora (ne zna se tačno o čemu je bila riječ – vjerovatno zbog toga što je Ugarska polagala pravo na Bosnu) koji će prerasti u rat, ovo “partnerstvo” se privremeno završava, i to pobjedom Stjepana Tvrtka I.
Ohrabren ovom pobjedom, mladi ban pokušao je ojačati svoju vlast u zemlji i centralizirati je, ali to se bosanskoj vlasteli neće svidjeti pa će se pobuniti – na čelu bune bit će njegov brat Vuk. Tvrtko i njegova majka pobjeći će u kraljevinu Ugarsko-Hrvatsku, a ugarski će ga kralj odabrati kao “manje zlo od heretičkih feudalaca” i ponovno izabrati za vladara Bosne.
Što se tiče krunidbe za prvoga kralja, ne znamo tačno kada se zbila. Lokalni historičari dijele mišljenje da se krunidba odigrala 1377, u mjestu Mile (današnji Arnautovići) kraj Visokog. Nosio je ime “kralj Bosne, Srba, Pomorja i zapadnih strana”.
Kako nije mogao širiti utjecaj na sjeveru, Tvrtko se okrenuo ka Jadranu. Sagradio je u Boki Kotorskoj tvrđavu Sv. Stjepan, a kasnije joj je promenio ime u Novi, današnji Herceg-Novi. Kasnije je stvorio dobre odnose i s Venecijom. Priznali su ga i srbijanski vladari iz onih oblasti koje je pokorio, i Dubrovčani su mu počeli isplaćivati danak, te se njegovoj vlasti u Dalmaciji pokoravaju gradovi Split, Trogir, Šibenik i otoci Brač, Hvar i Korčula.
Za vrijeme Tvrtkove vladavine ostvarena je politička stabilnost, te značajan kulturni i duhovni napredak, što je Bosnu učinilo najsnažnijom južnoslavenskom zemljom, a Tvrtka najvećim vladarem u historiji srednjovjekovne Bosne.
Rijetko mu je koji historičar umanjivao povijesnu slavu, isticali su ga i divili mu se, a historičarka Nada Klaić nazvala ga je i „dragim dječakom na bosanskom prijestolju”.
Tada se razvijaju bosanski gradovi, trgovina i rudarstvo, te se kuje prvi zlatni novac na južnoslavenskim prostorima. Na tom novcu se prvi put javlja i heraldički simbol ljiljana koji će postati znakom bosanskih kraljeva. Slijedeći zlatnici u Bosni pojavit će se tek sa Stjepanom Tomašem.
Stjepan Tvrtko I Kotromanić umire 10. marta 1391, a naslijedio ga je njegov rođak Stjepan Dabiša.
