Prezasićena je naša medijska sfera temama o snijegu, sasvim opravdano naravno, jer puno je problema vidljivo baš na tom kristalno bijelom snijegu, visine preko jednog metra.
Sasvim je jasno da problemi nisu pali s neba u obliku sniježnih pahulja, već da su bili u “ilegali”, u podzemlju svijesti svakog našeg građanina, čekajući temperaturu od -15 i velike sniježne padavine, da iskoče na vidjelo i javnosti se prezentiraju u svoj svojoj ogavnosti i neuglednosti.
Sa druge strane, pojedini politički spin doktori su nadošli na ideju koju je valjalo testirati u praksi. Radi se naravno o premisi da je snijeg dobro sredstvo za pranje obraza ili makar ruku od gospodina načelnika Muniba Alibegovića.
No kako snijeg sasvim sigurno nije efikasno sanitarno sredstvo, i ne čisti već ledi ruke onih koji se pokušavaju oprati od “munibizma”, tako je i jasno da je sasvim jalov pokušaj povjereništva SDA da se kritikom zadnje godine načelnikovog mandata opere od onih prethodnih sedam.
Tako je i nastao najnoviji politički trend, društvena moda pljuvanja našeg načelnika, koji je naravno egzistirao i prije među najtvrdokornijim kritičarima kroz kulturniji oblik kritikovanja lika i dijela gosp. Alibegović Muniba i to tokom svih godina njegovog mandata.
Kako bismo bili apsolutno korektni kao društvena zajednica, bodove za konačni politički krah gosp. Alibegovića i upornu kritiku trebaju pokupiti oni koji su grafitima “Munib kloc” “ukrašavali” javne površine zadnjih 7 godina, i oni koji su ulice kitili transparentima i natpisima neslaganja s načelnikovim radom, a ne spin doktori koji su sedam godina pisali i podržavali njegov politički opus, da bi ga osmu godinu bacili na lomaču.
Urnebesno smiješno izgledaju ti pokušaji sapunjanja obraza zaleđenim snijegom kako bi se očistili ukusa, mirisa i arome političkog djela našeg načelnika. Kao krajnji apsurd i sunovrat zdravog razuma, neočistunci iz Povjereništva Stranke demokratske akcije trude se političkim vratolomijama sačuvati iluziju političke higijene, te kao kameni spavači netom trgnuti iz sna spasiti ono što su svojom podrškom rušili sedam godina.
Takav politički oportunizam svakako je dopušten i očekivan od svake političke partije, te nemam zamjerke niti pretjeranog neslaganja sa njim – jasna je to politika. Ali, mora se priznati da je ekstremno komičan, posebno njegova manifestacija u praksi. Sjećam se i načelnikovih predizbornih obećanja kada nam je s velikim šarmom pričao o nekom bajkovitom gradu koji će imati pitku vodu u svakom domaćinstvu. Sedam godina poslije, nakon silne podrške vlastite partije u neispunjavanju datog obećanja, Povjereništvo iskače sa idejama o vodosnabdjevanju. Ciklus je završen. Silni snijeg je pao, vrijeme je za pranje obraza.
Nije, dakle, poenta u beskrupuloznoj i često bezobraznoj kritici načelnika (u slobodno vrijeme “premijera” Općine Visoko), koju opet ovaj prečesto i zasluži, već političkom beskičmenjaštvu koje se trudi pokrenuti i inicirati već davno ofucane trendove. Stvar je u humoru koji se krije iza neuspješnih pokušaja rojalista da glume revolucionare, u eliti koja misli da ih namjerno isprljane farmerke čine članovima mase.
A na kraju krajeva, problem je i u prestižu i omažu onima koji su načelnika kritikovali i onda kada to nije bilo popularno i kada to nije zahtijevala politička moda, a zbog toga što se nisu slagali sa “podjelom selo-grad” i sličnim političkim katastrofama, te cjelokupnim njegovim administrativnim radom i kada u toj kritici nije postojala šansa za zgrtanje političkog kapitala, već tekminorna prilika za izbacivanje javnog bunta.
Nedžentlmenski napadi i kritike zaštitni su znaci onih koji očajno žele na ruševinama političkog lika načelnika izgraditi iluziju hrabrosti i časti. A ako se smijem ubrojati u one koji su beskompromisno, ali i razložno kritikovali načelnika tokom svih godina njegovog mandata, onda zaključujem da smo to mi radili sa mnogo većim stilom i dostojanstvom, premda sa mnogo manjim odjekom s obzirom da je anonimnost uvijek bila koprena pravih pripadnika “obične raje” jer narod nema privilegiju zakazivanja press-konferencije.
Pao snijeg na izbornu godinu. Ko makar ne pokuša oprati obraz ne može se nadati toplijem oktobru.