Mnogi zlobnici će pomisliti kako je riječ o nekakvom političkom glavešini. Možda Dodiku, glavom i rogovima zajedno. Možda će neki izdajnik i smutljivac reći, sebi u bradu kako u Banjaluci ima nekog napetvorenog zla, koje je ‘još ‘92 došlo, protjeralo ljude i lanisralo minarete Ferhadije i Arnaudije put neba.
Naće se palacavi zmijski jezik, pa povezati dobre i prepodobne tajkune sa belzebubom lično. Neki zlotvor će pomisliti kako se u Banjaluci krije baš esencijalno zlo. Negdje u sivoj zoni nove stanogradnje i blještavih samodovoljnih “administrativnih centara”.
Kuš, marvo izdajnička! Svi znamo da su to bogougodna i neophodna djela i postupci. Nemojte biti u zabludi stranih huškača!
Gazeta otkriva: Zlo je pred nama
Ne, dobri ljudi. Zlo je mnogo veće i pogubnije. I što je najužasnije, kao i svako zlo, ono nije ljudskih ruku, dinamita i para djelo, nego je riječ o podmetačini lično Đavla crnog i britanskih loža koje mu služe. I ne bi prosječan čovjek niti znao kako baš lično on, gospodar i gospar podzemlja, boravi u Banjaluci da nije novoosnovane novinske agencije “Gazeta” koja nam je svima otvorila oči.
Dobri narode, u Banjaluci je u liku izvijesnog, malo poznatog samoproklamovanog kvazi umjetnika Demijana Hrsta postavljena izložba “Nova religija”. Pazite molim vas, neka nova religija u doba kada počinje veliki pravoslavni post, servirana od strane Britanaca kao glavnih sponzora. I gle slučajnosti, od čitavog regiona baš u Banjaluci. . Nemojte biti naivni. Ta, bez da vam objašnjavam dalje, jasno je svima kako je riječ o uroti protiv pravoslavlja, ćirilice i prepodobnog srBskog puka. Lijepo je i pametno agencija Gazeta upozorila da se nikako ne ide u Muzej savremene umjetnosti i da se u širokom luku zaobilazi ova privremena satanina kuća. Još su nam dobri informativci, kao što je i red objasnili vezu između đavla, zapadnih moćnika i novog svjetskog poretka koji izložbom tog nekog Demijana (baš se slučajno zove Demijan), zabada klin pod nokat narodu srpskom.
Eli, eli, lama sabaktani!
Odmaknite djecu od računara, pošaljite ih u drugu prostoriju da kao sav normlan svijet gledaju Farmu7 , Parove i zaronite sa mnom u najstrašnije redove slova koja će izdrmati uredno otvorene tabove “Kurira” i “Skandala”. Upozoravam vas, od sada ste i od gospoda napušeni. Ovaj napušteni.
Znam da je veliki post, ali uz blagoslov svete Srne i moleći se bogu velikom, morao sam ući u hadske dveri i oči ogubaviti predpremijernim razgledanjem postavke. Zbog krvavog novinarskog posla, zbog profesije, zbog vas i vaše djece. Da vi ne padnete u iskušenje i ne odete u gnusni đavolji pit -stop.
Ajmeee, zla i pogani koja me je dočekala! Đavo se sprda sa bogom-ocem, razdvaja ga na tri dijela u formi postotaka i boja. Pori i reže nam bospoda kao rimski vojnik na Golgoti. I još tvrdi Demijan-đavo, kako ga hrišćanstvo u bojama asocira na svastiku, na krst kukasti.
O izvrnutom krstu, koji je ispunjen tabletama, o svecima kojima je dodijeljen po jedan narkotik, o dječijoj lobanji i izbodenom srcu, o raskriljenom leptiru, o svjetskoj mapi atomskih bombi, o izmaglici opijata i farmakologije da vam i ne zborim… Za ovo zlo je i Soroš tek malo dijete. Početnik. Nisam došao sebi dva dana. Zbog paničnog straha ni na zvaničnom otvaranju nisam bio.
I bi svjetlost!
Ali u svakom zlu, ovaj put u originalnom đavoljem zlu, ima i nešto dobro. Nisu Banjalučani govna ručali niti su budale od po pameti, pa da ih zavede bjelosvjetska rulja. Na dan novinarskog pretpremijernog otvaranja izložbe sa stručnim vođenjem kroz postavku bilo je svega desetak Banjalučana i pedeset teheranskih Sarajlija. Tačno se vidi kako je naš narod okrenuo leđa zlu, a kako se Sarajlijama nije teško četiri sata preko Vlašića klackati, samo da se Demijanu đavoljem poklone.
I još me više i još me jače raduje što su mladi ljudi koji studiraju likovnu akademiju u Banjaluci okrenuli dupe kustosu londonskom i vođenom razgledanju izložbe. Nećete bagro pokvariti naše buduće slikare! Svi mi znamo da je smrću Milića od Mačve i Tapija umrlo i istinsko slikarstvo. Svi mi znamo da se prava likovnost, prava vizuelna umjetnost krije na potezu svete banjaluče transverzale Stočna pijaca-Kanjon Vrbasa. U mladosti je budućnost i lijek, a mladost je pokazala šta misli o nekim novim lezilebovićima što sa đavlom iz iste čaše vino piju.
I zato se ne trebamo brinuti i biti malodušni. Jer deset Banjalučana koji se, kobiva, razumiju u umjetnost nisu dovoljni da unište onaj nukleus, ma šta nukleus, onu lavinu koju čini istinska hrišćanska umjetnost.
Oprosti im bože, ne znaju šta čine
A, na svečanom otvaranju može biti i hiljadu ljudi, mogu doći i naši čestiti političari, no za njih sam siguran da ih Demijan neće zarobiti. Jer puca njima kurac za umjetnost. Što je dobro, jer su imuni na estetsko zlo. Evo u cilju prevencije i širenja tog zla, gradski oci ukidaju i festival animiranog filma. Preventiva je zakon i izliječenje.
Sasvim sam siguran nakon pretpremijere da se neće primiti pelcer zla savremene umjetnosti u nas. I to me beskrajno raduje. Jer ako je umjetnost tjeranje čovjeka da se preispita, da sagleda svijet onakvim kakav jeste, kuga na taj đavolji svijet.
Mrtve prirode nam dajte! Ikona i fresaka nam dajte! Dajte nam kakvog realizma, malo aktova, što da ne, e da bi čovjek veseo i ozarenog lica, kao poslije odgledane Gopsođe ministarke srećan otišao kući. Umjetnost je zabava, a ne misaono đavolje djelo poručuje ti ,Demijane, Banjaluka.
A, vi kojk ste bili na otvaranju samo da bi vas kamere uhvatile i da bi ispali na televiziji ili novinama, pokajte se. Ispovidite se odmah. Jer ne drži slučajno zloduh baš u vrijeme posta, sve do 27. maja lobanje i opskurna raspela vama pred očima.
Nadam se da će pokoji dobri sveštenik, koji ide do banke, kako bi izvršio blagougodnu novčanu transakciju, u sebi izmoliti koju molitvu za grešnika koji je posjetio izložbu. Ili čak da će okaditi okolni prostor. Zlo da se ne širi!
Braćo moja na pretpremijeri ste pokazali koliko vas boli dupe za đavolje djelo. Na premijeru ste otišli zbog sebe, a ne zbog nekakve kvaziumjetnisti. I to je grijeh, ali mali je to grijeh u odnosu na istinsko interesovanje za pu, pu, pu, Demijana Hrsta.
Prst na slijepoočnicu, pa razmislite. A onda skupite tri prsta, prekrstite se i bogu pomolite. To nam je spas.
*
Demijan Hrst je jedan od najpoznatijih savremenih umjetnika današnjice. Svojim radovima preispituje religiju, ideologiju, smrtnost i prolaznost. Kroz klasične judeohrišćanske motive i simboliku kritikuje i mapira moderni svijet. Banjaluka je zbog adekvatnog prostora Muzeja savremene umjetnosti jedina u regionu ugostilia izložbu “Nova religija”. Dođite i pogledajte. To je stvar opšte kulture.