Od njegovog prvog poljavljivanja Karadžić je tvrdio da Tribunal nije Međunaordni sud pravde, već NATO sud. Pozivao se na usmeni dogovor sa Ričardom Holbrukom te tražio da se suđenje protiv njega obustavi. Svi zahtjevi su mu odbijeni. 2009. suđenje je i službeno počelo…
– Kako se izjašnjavate, da li ste krivi ili ne?
“Ne izjašnjavam se u skladu sa svojim stavom o ovom sudu”, odgovorio je Karadžić.
A optužnicom je Karadžić optužen za četiri odvojena, ali međusobno povezana udružena zločinačka poduhvata. Ove zločine tužiteljstvo je nastojalo dokazati kroz iskaze 198 svjedoka.
O genocidu u Srebrenici, između ostalih, svjedočila je Mirsada Malagić kojoj su ubijeni muž i dvojice sinova. Kada se s Karadžićem suočila oči u oči, kaže osjetila je veliki prezir.
“Iz razloga što sam vidjela i poslije toliko godina koliko se krio i poslije kada je doša u sudnicu i kada se susreće sa žrtvama koje su sve izgubile, i tada je imao ciničan osmijeh. Toliko se trudio da slaže, da vas iznervira , da isprovocira svjedoka“, rekla je Mirsada Malagić.
Tijekom procesa govorilo se i o maskru na Markalama..
“Pokušaj miniminiziranje efekata dejstva jednog minobacaačkog projektila koji je dejstovao usred pijace je bezprizorna“, kazao je Berko Zečević, vojni ekspert i vještak
Zarobljavanju 200 pripadnika Ujedinjenih naroda.
“Primorali su nas da se predamo, nakon čega smo odvedeni u Bijeljinu, a potom na aerodrom u blizini Banjaluke“, izjavio je Aleksandar Vishnevski, član UNPROFOR-a.
Zločinima i logorima…
“Hiljade muslimana bilo je u Omarskoj zatvoreno pod brutalno neljudskim uvjetima. Prebijani su, ubijani, mučeni i nije im davano dovoljno hrane, a žene su zlostavljane“, rekao je Nusret Sivac, bivši policajac i snimatelj iz Prijedora.
Svjedočilo se i o snajperskom dejstvu na Sarajevo…
“Na Državnu bolnicu je u periodu od 1992. do 1995. godine palo oko 200 projektila, uglavnom tenkovskih i artiljerijskih. Bolnica je bila toliko izrešetana mecima i granatama da su je stranci zvali “bolnica švicarski sir“, kazao je Bakir Nakaš.
Na sredini procesa, u lipnju 2012. sudsko vijeće donosi presudu – Karadžić se oslobađa optužbi za genocid u sedam bh. općina.
“Priroda, visina i kontekst tih kažnjivih djela u svim općinama koji su pokriveni optužnicom , odnosno sedam općina na koji se genocid posebno odnosi ne dostižu visinu kojom bi razumne sudske činjenice mogle zaključiti da su počinjene s genocidnom namjerom“, poručio je O-Gon Kwon, predsjednik sudskog vijeća.
Sudac Theodor Meron predsjedavao je žalbenim vijećem, koje je u srpnju 2013. donijelo presuduu da se optužba za genocid u sedam bh. općina vraća na snagu te da se i za njih sudi Karadžiću.
“Poništava odluku Pretresnog vijeća kojom se gospodin Karadžić oslobođa optužbe za genocid u predmetnim opštinama i vraća na snagu optužbe kojima se tereti pod tačkom 1. optužnice“, rekao je Theodor Merhon, predsjednik Žalbenog vijeća.
A Radovan Karadžić je u svoju obranu izveo 238 svjedoka. Među njima su bili i brojni haški osuđenici, njegove bivše kolege, ali i aktualni predsjednik Republike Srpske.
“Nit ste vi to kada rekli, nit sam ja vas kada čuo, da ste tražili tako nešto niti ste bili u funkciji da dajete bilo kakve naloge, pposebno ne zločinačke“, kazao je Milorad Dodik.
U sudnici u Hagu prvi put su se zajedno u javnosti pojavila dvojica najtraženijih bjegunaca nakon rata u BiH, Radovan Karadžić i Ratko Mladić.
Radovan Karadžić: “Gospodine generale, da li ste me ikada informisali usmeno ili pismeno da će zarobljenici iz Srebrenice biti strijeljani, da su strijeljani ili da će biti strijeljani?”
Ratko Mladić: “Gospodine predsjedniče ja ne mogu da svjedočim zbog svog zdravstvenog stanja.”
Završne riječi tužiteljstva i obrane iznsesene su 2014. godine. Tužiteljstvo je zatražilo doživotnu kaznu zatvora, a odbrana oslobađajuću presudu.