Visoko je sredina koja je u Bosni i Hercegovini možda nacionalno i najhomogenija od prije agresije pa do danas. Zašto pišem o Visokom kao nacionalno homogenom gradu i pripadajućim mu selima? Jednostavno kako ne bih pisao da je Visoko etnički prilično čisto mjesto. Bilo kako bilo, Visoko je sredina u kojoj procentualno preko 90 (da ne napišem 95) posto žive Bošnjaci (muslimani), a Srbi (pravoslavci) i Hrvati (katolici) se mogu na prste prebrojati. Divne li slike i prilike, odličnih li uslova da ova sredina ne boluje od hronične bolesti u kojoj se nacionalno podjeljeni stanovnici ne mogu dogovoriti o bilo čemu! Može se slobodno reći da je Visoko praktično karanten u kojem bolest, od koje boluje Bosna i Hercegovina, nema šanse da se razvije. Pa ipak, Visoko grca u neorganizovanosti, fekalijama društvenog idiotizma i nemogućnosti da bilo koja progresivna ideja i inicijativa zaživi i doživi svoje rezultate. Dakle, pogledamo visočko Općinsko vijeće i tu vidimo da ne vidimo nacionalno podijeljene zastupnike/vijećnike, Bošnjake, Srbe i Hrvate koji se zbog nepremostivih razlika ne mogu dogovoriti o bilo čemu što bi građanima obezbijedilo uslove u kojima normalan čovjek može funkcionisati.
Pa u čemu je onda problem?!?!
Proteklih dva mjeseca vrlo rijetko sam boravio u Visokom, ali redovno sam se informisao preko Visoko.co.ba i naravno čitao vlastitu poštu i sva moguća „Saopćenja za javnost“ koja su pristizala na zvanični mail redakcije od, odjednom, naglo društveno odgovornih političkih subjekata. Sasvim je izvjesno i očito da je u punom jeku u toku predizborna kampanja bez obzira što sve stranke još uvijek sramežljivo kriju svoje kandidate za naredne lokalne izbore. Potpuni politički diletantizam i sva jeftinoća podilaženja biračkom tijelu manifestuje se kroz razrnorazne humanitarne, kulturne, sportske i ostale društvene aktivnosti. Svoje kancelarije pune paučine i ustajalog zraka ponovo su nakon četiri godine otvorile sve stranke u Visokom u želji da naivnim biračima pokažu kako su radili i kako imaju namjeru i dalje raditi u interesu njih i cjelokupne lokalne zajednice. Lažu naravno, svi lažu, providni su i jeftini, izgubljeni u prostoru i vremenu, politički nepismeni i jadni u svojim nakanama da izvrše još jednu prevaru u cilju udomljavanja sebe i sebi bližnjih oko onoga što se općinskim budžetom zove.
Posmatrajući sve te prozirne i jeftine pokušaje koji se u suštini i ne mogu nazvati političkim, nego više prevarantskim, nameće se jedno jedino pitanje zbog kojeg i nastaje ovaj tekst – Iza koga stati? Kome dati glas i za koga dići ruku, kome vjerovati, da li takav uopće danas i postoji u Visokom bez obzira kojoj političkoj partiji, opciji ili struji pripadao!?
I onim najneupućenijim je potpuno jasno da Visoko nikad „tanje“ politički nije bilo od 1995. naovamo. Jasno je da je sadašnji izgled Općinskog vijeća ništa drugo do skup interesa društveno nekorisnih ljudi. Ono što je alarmantno i posebno zabrinjavajuće je pitanje – šta je to što nas čeka poslije njih!? Da li opet skupina uhljebljenih debelguza i parazita koji iz budžetske hladovine javnih ustanova, škola, preduzeća … dobro zbrinutih na raznoraznim državnim jaslama pametuju i dijele savjete onima od čijeg poreza žive i kojima drže derzove kako bi to trebalo da se Visoko razvija, a da pri tome uopće ne znaju kako je vlastitim mozgom i rukama zaraditi jednu jedinu konvertibilnu marku? To bi zaista bilo poražavajuće, a još poraznije bi bilo da nam na mjesto kandidata za načelnika također ponude nekoga ko je ovisnik o budžetu i ko također ne zna šta znači zaraditi vlastitim radom. Novi takav debil nam ne treba i bio bi od koristi naredne četiri godine samo sebi, a te smo epizode već gledali, reprize nam ne trebaju. Nemamo vremena za njih jer hvatamo zadnji voz.
Iz svojih jazbina kao jazavci preko plaćeničkih i manje utjecajnih medija po vlastitom ubjeđenju „važni ljudi“ šalju nepismene političke poruke bezličnoj narodnoj masi od preko 30.000 birača u Visokom. Masi kojoj je pun kurac svega i masi kojoj je postalo sasvim normalno da neko izvrši tri oružane pljačke usred bijela dana na tri različite lokacije u Visokom. U gradu izrovanih ulica, gdje najveći dnevni pazar ostvaruju tri radnje sa „Second Hand“ robom ( za one koji ne znaju to je roba sa raznoraznih smetljišta iz Njemačke, Austrije, Holandije … nošena i odbačena kao iznosana). U Visokom je sve nenormalno postalo normalno, kao nekad u ratu kada smo sa neobjašnjivom mirnoćom na kraju dana primali informacije koga to više nema među nama. Danas s istom tom mirnoćom primamo informacije da je neko silovao djevojčicu od 17 godina, da je neko pucao u nekoga, da se desila oružana pljačka, da je neko pokrao benzinsku pumpu za 300.000KM, da ljudi nemaju za kafu, da roditelji nemaju 1KM da daju svom djetetu za školu da jede na velikom odmoru … To je stvarna i prava slika današnjeg Visokog koju ne vide jazavci koji iz svojih političlih jazbina šalju PR textove i „Saopćenja za javnost“ gdje ubjeđuju potencijalne birače da imaju rješenje za sve nas, a većina ih nema rješenje ni u vlastitoj kući, i sve to u namjeri da im to objavljujemo džaba. Danas nema ništa džaba. Taj nam sistem nije odgovarao i srušili smo ga; sad živimo u klasnom društvu i nismo svi isti. Ne postoji više uvriježeno mišljenje o boljševičkoj gadljivosti na novac, a taj novac je upravo pokretač ovog društva u kojem bi oni kao željeli da budu društveno-politički i korektivni faktor. Društva u kome baš ti jazavci koji sjede u političkim jazbinama skriveni iza raznoraznih budžeta sebe zovu privrednicima i društvenim faktorima, a u svakom trenutku kada pomisle na kreditne obaveze strepe od rizika i velike vjerovatnoće da dobiju srčani ili moždani udar. Politika im i treba da pokriju svoje privatne i poslovne životne promašaje. Nema to nikakve veze sa njihovom željom da bude bolje lokalnoj zajednici i svima nama u njoj, gdje je realnost i mjera stvari da se oblačimo po „Second Hand“ radnjama.
Politička propaganda pere nam mozak i nameće upitne društvene vrijednosti.
I sad kad sve ovo znamo opet ostaje ono isto pitanje – kome dati svoje već četiri puta izigrano izborno povjerenje u zadnjih 16 najtežih visočkih godina!? Ko je taj pojedinac iza kojeg stati, u čiju viziju vjerovati, ko je taj ko može pokrenuti masu i ko nije u politici da bi se ogrebao od onih jadnih cca.8.000.000KM budžeta Općine Visoko!? Da li ga Visoko u ovom trenutku ima uopće!? Mislim da takvog čovjeka na političkom tržištu Visokog nema, a ako je već tako – onda smo najebali …
Visoko nije grad, čaršija, mahala ni kasaba. Visoko nisu ni ljudi koji grade tubo-folk elitu. Visoko je nešto više, to je dio duše u kojem se kriju sva mjesta koja nose pečat našeg odrastanja, svi sokaci u kojim nam je srce prvi put drhtalo, sva lica koja rado srećemo …
Visoko je ono nešto visočije od kaljuže u koju žele da ga bace …