Piše: Edvin Kanka Ćudić
„Otiđi odmah, ovog časa, stani na raskršće, pokloni se, poljubi najprije zemlju koju si oskrvnio, a onda se pokloni cijelom svijetu, na sve četiri strane i reci svima naglas: Ja sam ubio!” rekao bi moj Dostojevski. Sve da se cijeli svijet okrene, i da se konačno proglasi zločin koji je učinjen prema gay populaciji, pa da se homoseksualnost proglasi normalnim, a svi oni koji su suprotno misle, da se proglase nenormalnim, ne bi se ništa u našem društvu promjenilo. Mi smo ih već uveliko ubili. Mi smo odgovorni za svu situaciju u društvu kada govorimo o pederima.
Ti isti pederi, homići, gay ljudi su ljudi koje je hetereseksualna orijentacija stoljećima tukla, prebijala, udarala, pa i ubijala samo zato što su „bolesni” i devijantni. Ipak tim modernim „bolesnicima” ništa drugo i nije trebalo, osim prihvatanju u društvu. Dugo su oni patili u našem društvu, i već dugo oni pate zbog postupaka onih koji su im naudili. Dugo su oni već i bili intelektualci. Ne bih želio, ali moram postojeći populaciju u Bosni i Hercegovini podsjetiti da je Leonardo da Vinci, Mikelanđelo, pa i Riki Matin homoseksualci, pa da kažem da su oni stvarili kulturu kojoj smo se mi divili, ili se pak još uvijek divimo. Cijeli Beograd, a ponajviše seljaci oko Beograda su dugo vremena tukli PEDERE po glavnom gradu Srbije, a Tadić je to samo blaženički gledao. Tukli su oni pedere, a nikada nisu obznanili da im je onaj što o njemu u Srbiji i Republici Srpskoj pričaju u superlativu (Milorad Ulemek Legija) već godinama bio homoseksualac. Sada u Centaralnom zatvoru u Beogradu možda ima dečka (mi to ne znamo). Međutim, nismo nikada ni znali da je i u najvećem jeku svoje karijere imao dečka, koji je poznatiji pod nadimkom CECIN FRIZER.
Međutim, eto tako pederi su bolesni. Pederi su devijantni. Pederi su ološ koji treba istrijebiti. Pederi su najgori, ali eto nikada nisam čuo da su ti upravo pederi nekoga silovali, da su ti pederi opljačkali banku ili da su ti pederi počinili nešto što bi društvo imalo protiv, osim toga što su birali partnere tamo gdje su htjeli. Nikada ti pederi nisu hvatali nekoga po cesti da im bude dečko. Nikada te pedere nismo mogli vidjeti po Ferhadiji ili Maršal Titi da čine nešto na što bismo mi rekli: Subhanallah!
“Kako je moguće dijeliti sreću ako se bojiš? Kako stati na noge ako ne priznaš sebi i drugima istinu o sebi? Smijem li od ikoga tražiti da me shvati, poštuje ili voli ako ne zna tko sam i što sam?”napisao je Robert Kalapsa Špoljar u svojoj knjizi.
Međutim, eto pederi su proglašeni nepoželjnjim u društvu. Dok ih u Srbiji mlate pripadnici neonacističkih organizacija (OBRAZ, 1389…) u Bosni im za vratom sjede bradate vehabije. U Srbiji je pop Žarko Gavrilović zajedno sa fašističkim organizacijama blagosiljao napade na pedere. Na svu sreću Islamska zajednica u BiH nije izašla sa takvim istupima, pa da joj se još i homofobija prikači na vrat. Do sada najcivilizovanija se pokazala Hrvatska. Tamo je barem policija u nečemu reagovala, pa barem pokušala spasiti te „bolesne” ljude.
Koliko ima pedera to nam nikada neće biti poznato. O kojem procentu tih ljudi treba da govorimo, nećemo ni ove godine znati. Bosna i Hercegovina i Srbija su toliko zaostale kad su u pitanju ljudska prava, da bi bilo bolje kad bi nas sa Zimbabveom uporedili. Ovako nismo dorasli ni jednoj zemlji u Europi, nego svakoj divljivi ako je više i ima u svijetu.
Na kraju je i Ricky Martin kroz suze rekao: “Ponosan sam što mogu reći da sam sretan homoseksualni muškarac. Blagoslovljen sam zbog toga što jesam. Danas sam prihvatio svoju homoseksualnost kao dar koji mi daje život”.