Već izvjesno vrijeme visočku političku stvarnost posmatram kroz dvije interesantne univerzalne priče. Jedna je nastala 1901. godine od strane autora Radoja Domanovića i zove se “Vođa”, dok je druga bajka “Carevo novo ruho” od Hans Christian Andersena. Ozbiljnije visočke stranke koje trenutno participiraju u Općinskom vijeću Visoko mogle bi se podijeliti u dvije grupe. One koje su metaforično prikazane u Domanovićevoj priči kada jedan slijepac vodi jedan cijeli narod u bolju budućnost koji mu slijepo vjeruje i tek na kraju priče kada uz Vođu ostane tek desetak onih najvjernijih i onih koji su bili najgrlatiji u veličanju njegovog lika i djela, a nakon što su mnogi umrli na tom putu i ostali bez svega što su imali, ustvari saznaju da je on slijep što nam daje također univerzalnu poruku – kakav narod takav i vođa.
Druga skupina je armija poltrona okupljenih oko narcisoidnog Cara koji od svoje samodopadnosti nije znao razaznati ko su bili pravi a ko lažni. Bilo je dovoljno da veličaju njegov lik i djelo i tako uživaju u plodovima njegove blizine. Cara su posjećivali razni ljudi sa raznim namjerama i interesima, svi su se takmičili u ulizivanju i dodvoravanju, dok se nisu pojavila dvojica varalica: “Rekoše mu da su tkalci i da mogu istkati tkaninu kakva se samo zamisliti može. Ne samo da njihove boje i šare izazivaju divljenje, nego i odijelo od te tkanine ima neobičnu osobinu – ono je nevidljivo za svakog tko nije sposoban za svoju službu ili je neoprostivo glup.“
Preslikano u današnje vrijeme i okolnosti, ove dvije univerzalne priče su potpuno primjenjive na visočko stanje svijesti i potrebu da se dodvoravanjem, ulizivanjem i blizinom vođama i carevima na mikropolitičkom planu ostvare neki interesi i samo interesi skriveni iza tobože opšte društvene koristi. Izborna je godina, “Visočko proljeće” je redovnim aktivnostima u SBB-u odnijelo predsjednika Džemila Ugarka, a donijelo Džemala Kadića, SDA je smjenu generacije izvršila Povjereništvom, od Ahmeta Kurspahića, preko povjerenika Hasana Prelića do Halima Zukića, Vahid Hećo je zaključio niz političkih poraza od Općih izbora preko Kongresa vlastite stranke do poraza u Općinskom savjetu Stranke za BiH gdje ga je zamijenio Halim Pihljak, na što se čeka još potvrda Predsjedništva iz Sarajeva i dr. Harisa Silajdžića. Jedina stranka koja ništa nije mijenjala u svojim redovima po pitanju Vođe/Cara je SDP Visoko, bez obzira što analitički gledano OO SDP-a Visoko je doživio tri izborna poraza gledano unazad od 2012. do 2008. godine.
Interesantan je jedan adet i osobina visočkih, kako legitimnih stranačkih tako i samozvanih, voždova koji imaju potrebu da im se dolazi “na noge” kako bi oni dijelili pamet. Taj autohtoni visočki nakaradni običaj vjerovatno svoje korijene vuće iz daleke prošlosti, ali današnje generacije se možda sjećaju da je takvu osobinu baštinio Mulo Hodžić kojem su se poklapali vrijeme, funkcija i sistem u kojem je živio, zatim tri komandanta tri ratne brigade u Visokom, nakon njih filozofiju “dijeljenja pameti” su nastavili baštiniti direktori postratnih visočkih tada neprivatizovanih firmi. Poznati su hodočasnici koji su išli po političku, privrednu i svaku drugu pamet recimo kod Mustafe Uzunalića u IGM ili kod Džemala Čabaravdića u Vispak, s tim što je ovaj prvi kasnije dokazao da je mnogo pametniji jer se uspio odbraniti od austrijskog konkurenta Vinerbergera i još uvijek uspješno traje, dok je ovog drugog iskeširao i iz temelja kupio njegov dojučerašnji mali kupac iz Jelaha sada veliki AS Jelah.
Ovdje se prirodno naslanjamo na sadašnje vrijeme u kojem se slične stvari dešavaju i u Hanovima u Moštru, gdje se politički mešetari idu dodvoravati Džemilu Ugarku u kojem vide svoju šansu kroz SBB, mjesto okupljanja i političkih vazova je Islamski centar Hanovi. Mnogi u Džemilovoj blizini vide svoju šansu za sve dosadašnje eventualne političke propuste, greške i neshvaćenost u drugim strankama. Dosta je onih koji u jednoj potpuno novoj stranci, koja prvi put izlazi na lokalne izbore sa backgroundom odličnog rezultata sa Općih izbora iz 2010. godine, vide sebe u društvenom, političkom i materijalnom blagostanju budućeg načelnika Općine u čiju izbornu pobjedu po partijskoj dužnosti ne smiju sumnjati. Dosta je tu laufera, lešinara i hijena koje se žele samo okoristiti od već starog vuka koji se svega nagledao i naslušao u privredi, politici, Islamskoj zajednici, vlastitoj familiji. Svaki novi kontakt s Džemilom Ugarkom donese mi neke ohrabrujuće informacije o preciznosti uklanjanja tih krpelja visočkog društva koji pokušavaju lijepim pričama i pokvarenim zadnjim namjerama iz ličnog interesa izlevatiti čovjeka kojeg je svašta “tralo” u životu i koji je na kraju balade ipak ispao pobjednik.
Prije nepunih 48 sati održana je Kandidaciono-izborna skupština SDA Visoko. Halim Zukić na čelu OO SDA Visoko, zvanično!? Zašto znakovi interpunkcije koji izražavaju čuđenje? Upravo zato što je to potez koji je sve iznenadio pa vjerovatno i samog Halima Zukića. On je svakako predsjednik te stranke po mnogima već duži period, samo što je funkciju obnašao nezvanično, bez mandata preko svojih satelita i iz svojih utvrđenih zidina, odabranim metodama ovisno o profilu onoga ko mu treba u datom momentu i sve to 20 metara zračne linije od zvaničnih prostorija stranke. Mnogi su mu takav način političkog djelovanja, život pod staklenim zvonom i tu zatvorenost zamjerali, premda u određenim trenucima to i razumijem, jer postoji nekolicina ljudi u Visokom koji su nešto napravili u životu i koji ne mogu smirom ni na dženazu otići a da ih za rukav ne vuku i nešto traže, a sve iz nekih ličnih interesa. I baš kad su se svi nadali i imena kandidata za budućeg predsjednika sveli na dva kandidata Amru Babić i Hasana Prelića (što je bila i naša analiza i pretpostavka) kao grom iz vedra neba mi se ukazala poruka na mobitelu “Halim predsjednik”. Baš kad sam pomislio da je neka dobra zajebancija, stiže i druga poruka istog sadržaja od čovjeka koji se ne zajebava na taj način.
Najpoštenije što se moglo nakon svega u OO SDA Visoko desiti jeste ovaj politički izlet i “frajerluk” Halima Zukića. Sad ću pojasniti i zašto. Ali prije toga opet naglasiti da nije nikakva tajna da imam dobre prijateljske odnose s Halimom Zukićem, ali to ne podrazumijeva da može diktirati šta će se pisati na Visoko.co.ba, jednako onako kako ja ne mogu izdavati police osiguranja imovine i lica u VGT osiguranju. Zašto ovo posebno ističem? Zato što je Visoko.co.ba jedini visočki medij kojeg ne finansira niti jedna politička partija, niti jedan pojedinac, niti neka firma koja na svojim platnim spiskovima uz redovne radnike ima i one koji pišu hvalospjeve o “gazdama” koji vole o sebi tako čitati i iščuđavaju se svojoj pameti i ljepoti (u mojoj raji takve su zvali kretenima, papcima i debilima).
Podrumska prostorija sjedišta VGT-a je u zadnjih godinu dana ličila na pravu košnicu u kojoj je najviše bilo trutova i osa, a najmanje pčela radilica. Ne sumnjam i da je novoizabrani predsjednik uživao u osjećaju kako svako, kad kažem svako mislim na sve političke partije ne samo SDA, dolazi da ga vidi, dodirne, progovori s njim, dodirne mu ruku, udahne njegovu blizinu… Naravno, nije ni Halim levat, kao što nije ni Džemil Ugarak, zna on do kojih granica smije pružiti priliku takvima da mu se približe, ali je sasvim izvjesno osjetio i slast izgovorenih riječi Henrija Kisinđera kako su “Politika, vlast i moć najjači afrodizijak”, i to je bilo jače od njega. Zašto smatram da je Halim Zukić najbolje rješenje na čelu OO SDA Visoko u ovom trenutku, bez obzira na sve što je tome prethodilo? Zato što je tako najpoštenije. Varaju se oni koji misle da je to neka prevelika sreća u ovom trenutku, Halim Zukić je preuzeo veliku odgovornost na sebe. SDA u Visoko na vlasti je zadnjih 8 godina, u tih osam godina gotovo ništa iz predizbornih kampanja što je obećavano nije realizovano, birači su izvarani po svim osnovama. SDA u Visokom, izuzmemo li one 4 godine kada je načelnik bio Faruk Salčinović, nosi hipoteku svega što ne valja u Visokom u zadnjih 20 godina. Stranku je preuzeo 4 mjeseca prije lokalnih izbora u situaciji kada se pored SDP-a i SBiH na političkom nebu Visokog pojavljuje vlasti i promjena željan SBB, a narod i birači vole sve što je novo. Prirodni “neprijatelj” istog imena sa prefiksom “A” (A-SDA) također je željan vlasti po svaku cijenu, u zadnja dva mjeseca obišli su više sela i mjesnih zajednica nego partizani u II svjetskom ratu, iznose neke podatke o 6.000 novih članova. Pored pobrojanih najdirektnijih konkurenata na SDA biračko tijelo pojavila se i “Nezavisna lista za Visoko” s aktuelnim načelnikom Munibom Alibegovićem, prije četiri godine herojem ove stranke s osvojenih 9.253 glasa (više nego je stranka osvojila – 6.971) i aktuelnim potpredsjednikom Općinskog vijeća Nijazom Šahinovićem također dojučerašnjim SDA kadrom koji je prije četiri godine dobio najviše glasova sa SDA liste 1.149. Svi pobrojani pretenduju na isto biračko tijelo koje nije i SDP-ovo biračko tijelo (2.317 prije četiri godine) na ukupan broj birača. Istina, tu je još 5.089 glasova sa prošlih izbora od SBiH (2.772) i BPS-a (2.317) na koje računaju ove tri pomenute stranke, ali je objektivno očekivati da oni izgube po jedno ili dva mjesta.
Zbog svega pobrojanog dolazak na mjesto predsjednika OO SDA Visoko od strane Halima Zukića je poštovan i hrabar politički potez. SDA Visoko već godinama dominira političkim prostorom u Visokom, od apsolutne dominacije u ratu pa do 2000. kada su prvi put izgubili svog načelnika kojeg je dao SDP (ali je i tada SDA imala najviše vijećnika u zakonodavnoj vlasti) i povratka 2004. godine kada su imali apsolutnu vlast sa 13 vijećnika, odnosno 2008. kada su izborili 11 vijećnika. Sadašnje analize i anketa na našem sajtu ukazuju da niko neće imati preko 30% osvojene vlasti, samim tim niko se ne bi trebao kretati preko 7 vijećnika, što bi bio najlošiji rezultat SDA u historiji stranke. Halim Zukić je taj rizik preuzeo na sebe i rizik da opet SDA izgubi mjesto načelnika Općine. Izašao je na vjetrometinu političkih dešavanja u Visokom i djelovanje iz Avlije prenio u zvanične prostorije OO SDA Visoko, sada mu više niko ne može spočitavati kako stranku vodi iz podruma daleko od visočke stvarnosti. Preuzeo je odgovornost i rizik u nadolazećim zasigurno najinteresantnijim lokalnim izborima u Visokom ikad. Na njegove prve zvanične izjave već su počeli dolaziti i demantiji, kao u slučaju Preventa, što je jasna poruka kakva nas predizborna kampanja očekuje.
Ali u cijeloj priči raduje jedna istina. Prvi put su direktno u politiku ušli i ugodne tribine sa kojih su gledali utakmicu zamjenili dresovima voljenih boja i kopačakama te ušli u teren ljudi koji dolaze iz privrede i znaju kako je svaki mjesec obezbijediti plate radnicima, plaćati PIO/MIO, PDV i zaraditi platu suprotno onoj koja dođe sa budžeta. Neka u politici aktivno i Halima Zukića i Džemila Ugarka i Refika Kurgaša i Muhameda Husića, pa i penzionisanog Halima Pihljaka koji zna kako je zasaditi maline i od njih izvući neku zaradu. Na nama je da procijenimo koja od njihovih partija je najbolja za buduće Visoko, ili bolja formulacija, koja od njihovih partija i kandidata za načelnika je najmanje zlo za buduće Visoko.