Ima jedan stari majstor političke igre u Visokom s kojim volim povremeno progovoriti o pojavama unutar granica mog zavičajnog mjesta odrastanja. To je čovjek koji velikom jednostavnošću i brzinom onako rutinski uočava, primjećuje, razlučuje, hirurški odvaja bitno od nebitnog u političkom smislu. Dugo je bio u igri na najvišim razinama i instancama vlasti, a sad onako neutralno s tribina političke scene posmatra dešavanja u areni visočke političke realnosti. Nedavno u jednom razgovoru upitah šta misli o ponuđenim imenima kako na listama tako i imenima kandidata za načelnika koja se stavljaju pred birače na narednim lokalnim izborima. Odgovor mu je bio kratak i koncizan: “Što gore to bolje”.
Iskreno sam se nadao da će u izbornu utrku za budućeg načelnika ući Džemil Ugarak i dr. Senad Karavdić, mišljenja sam da bi to bila neizvjesna borba do samog finiša. Međutim, prvo me razočarao dr. Karavdić koji nije bio zainteresovan i nije želio žrtvovati profesiju za koju se školovao 23 godine bez obzira na činjenicu da bi kao eventualni budući načelnik zarađivao dva puta više nego što zarađuje kao hirurg. Nakon toga stiglo je drugo razočaranje, Fahrudin Radončić je bezuslovno tražio od Džemila Ugarka da prihvati funkciju ministra za privredu u ZDK, te ga na taj način automatski izbacio iz bilo kakve igre ili kombinacije za mjesto načelnika. Negdje otprilike 34.000 registrovanih birača najvjerovatnije će ispred sebe imati listić sa šest ponuđenih kandidata za načelnika, baš kao i prije četiri godine: Munib Alibegović, Ramiz Brkić, Jasmin Dlakić, Vahid Hećo, Kemal Mušinbegović, Amra Babić/Adnan Delić.
Posmatrajući ova imena pred nama su profili različitih ljudi, imamo tu arhitektu koji je već osam godina na mjestu načelnika i koji je donedavno imao stav da se ne želi više kandidovati jer smatra da je osam godina dovoljan period da se uradi što se moglo, odnosno da ono što se nije uradilo treba prepustiti nekome drugome. Međutim, taj stav se naglo promijenio, navodno nakon mišljenja Mustafe Uzunalića koji je dao zeleno svjetlo samim tim i podršku za kandidaturu za treći mandat. Među ponuđenim kandidatima imamo dva prosvjetna radnika, s tim da je jedan od njih već duže vrijeme u privatnom biznisu, a jedno kraće vrijeme i u OV Visoko i to vrlo zapaženo. Tu je i bivši federalni ministar čija stranka je doživjela debakl na prošlim Općim izborima, a i on sam u borbi za Parlament, zatim su se porazi nizali od Kongresa stranke, preko Općinskog savjeta u koji je uvedeno Povjereništvo. Razlozi političkih poraza i napuštanja stranke najpoznatijih i od naroda izabranih članova traže se u navodnoj medijskog blokadi i harangi lokalne RTV Visoko koja je označena kao SDP-ovska. Prilikom ovakvih optužbi trebalo bi se malo povesti računa i prvo počistiti ispred vlastite avlije, jer je fakat da u lokalnoj RTV Visoko nije zaposleno ni blizu visočkih SDP-ovaca kao bližih rođaka, članova porodice i stranačkih poslušnika u Elektrodistribuciji Zenica – Pogon Visoko počev od šaltera pa nadalje, odnosno u TE Kakanj. Ali bez obzira da li je to potez očajnika ili nešto drugo, najpoštenije što se može desiti na nekim izborima jeste da ideš na listu i jasno vidiš šta narod, odnosno birači misle o tebi, zato je potez nekadašnjeg ministra za pohvalu, jer tu vidiš ko si i šta si i koliko vrijediš, suprotno od toga šta o tebi misli vlastita žena, djeca i suprotno od onoga što vidiš vlastitim očima u ogledalu. Lista nam nudi i politologa sigurnosti sa zavidnim ratnim iskustvom, a jedini koji se još nisu zvanično odlučili su oni koji su imali privilegiju biti vlast 12 od zadnjih 16 godina postratnog Visokog. Birat će se između sina generala po profesiji pravnika sa političkim iskustvom na državnom nivou gdje se politička bitka vodi protiv onih koji žele nove entitete i protiv onih koji žele otcjepljenje i negiraju sve bosansko. Nasuprot njemu nudi nam se prvi put u Visokom jedna žena kao presedan dosadašnjih izbornih iskustava. Žena sa dužim iskustvom u zakonodavnoj vlasti u Općinskom vijeću i kraćim iskustvom u izvršnoj vlasti na razini Kantona. Posebno interesantno je kako će biračko tijelo posmatrati i kako će prihvatiti jednu potpunu novost na političkoj sceni Visokog gdje se kao kandidat za načelnika nudi pokrivena žena, ali politička ličnost koja uživa potpuno političko i stranačko povjerenje čovjeka koji je na gotovo genijalan način reformisao OO SDA Visoko i postavio stvari unutar te stranke onako kako on misli da treba i to na potpuno formalno/pravno legalan i transparentan način. Suprotno onome kako su se stvari recimo odvijale u OS SBiH ili još u političkom smislu gore, kako se u OO SDP-a u Visokom ne dešavaju nikakve promjene, kako legalne tako nelegalne, bez obzira na činjenicu da je ova stranka zadnje troje izbore faktički izgubila.
Nije nikakva tajna da u Visokom već godinama postoje nekakvi samozvani i po vlastitom ubjeđenju “važni ljudi” koji u anonimnosti i s distance pokušavaju biti društveni korektivni faktor. Najnoviji primjer i najmlađe stranke u Visokom ukazuje na tu praksu, sasvim je jasno da pravu političku moć odlučivanja u SBB-u nemaju organi unutar stranke. Oni koji se pitaju su dvojica, trojica ljudi. Od kojih su Džemil Ugarak i Sejo Šabić dvojica od te trojice. Dakle praksa se nastavlja. Postoje i drugi primjeri, dobra je stvar što se OO SDA Visoko otarasio takvih nagađanja oko toga kako Halim Zukić upravlja strankom iz sjene. On više nije ni u kakvoj sjeni bilo čega, izašao je na političku vjetrometinu i sada se nosi sa svim što mu slijedi. Potpuno je reformisao stranku, na izbore izlaze s mnogo mladih čak i manje poznatih, istina obrazovanih, imena što je veliki rizik, baš kao što je rizik na listu staviti uopće ženu kao kandidata za načelnika pogotovo u jednoj politički nezreloj sredini gdje se još uvijek razmišlja na način: “jebo kuću gdje je žensko domaćin” (iako se u većine koji tako govore u vlastitim kućama upravo žene sve i pitaju). Međutim možda je ovo neka nova vizija, neki novi politički početak i neka nova osnovica za političko razmišljanje suprotno ovom nakaradnom do sada. Vahid Hećo je također krenuo na sve ili ništa i to opet ispočetka i s nule, iako je donedavno imao stav da “lokala” i nije toliko važna. Citiram: “Šteta na lokalnom nivou nije velika šteta za državu, opasne su štete na višim instancama vlasti”, tada se činilo da stranku vodi onako usput pomoću pijuna zaduženih za “male štete”.
Politička stvarnost u Visokom koju ne vide opijeni vlašću oni koji je žele po svaku cijenu je otprilike ovakva: Od visine kredita, mizerije od plata te nagomilanih drugih egzistencijalnih problema prosjećna visočka porodica sa svim pripadajućim selima između Grand Show-a na Pink Televiziji i neke ozbiljne političke debate uvijek bira ovo prvo. Narodu je puno bitnije je l’ bolja Milica ili Verana, odnosno da li je Larin izbor Nikša ili Jakov od Lokalnih izbora i političkog programa koji nude Vahid, Munib, Ramiz, Jasmin, Kemal ili Amra.
Prava istina o tome šta o političkim vizijama misli biračko tijelo u Visokom bit će poznata u ponedjeljak 08.10.2012, kada budemo zbrajali koliko kome pripada od onih 25 stolica u zakonodavnoj vlasti Općine Visoko i kada saznamo je li marama u Visokom prednost ili mana u političkom smislu.