Već nekoliko godina zaokupljen sam pasivnošću mladih, koji su, u većini slučajeva, samo puki posmatrači društvenih pojava i procesa koji se dešavaju oko njih. Dan mladosti, 25. maj, pravi je datum kada bi mladima trebalo pojašnjavati kako njihova pasivnost i neuključenost u društvo utječe na stagnaciju kompletnog društva, društvenog standarda, a samim tim i njih, njihovog standarda, njihovog života i budućnosti. Pojašnjavati i učiti ih kako da promijene takav status mladih u našem društvu.
Godinama pokušavam, kroz različite vrste aktivizma, bilo volonterski ili profesionalno, pokazati na ličnom primjeru svojim prijateljima i drugim mladim ljudima da se aktivizam itekako isplati. U godinama u kojima smo sada učimo kako ćemo mijenjati svijet oko nas kada dođe vrijeme za to, a već sada je vrijeme da napravimo prve promjene, ma koliko one bile male i ma koliko se činile nebitne u tom trenutku. Nevjerovatna je snaga koju posjedujemo, ali ne koristimo, dok nam kompletan znanstveni i praktični potencijal propada. Ne želimo da učimo, da stvaramo, nego bismo jednostavno da se priklonemo pasivnom društvenom toku mladih ljudi, koji nemaju elana, žara, niti motiva da budu dio promjene koju tako žarko žele da vide.
Stoga, (ne)sretan vam Dan mladosti omladino, što kukavički, bez glasa, bez obrazovanja i bez imalo otpora dopuštamo da nas država ugnjetava i radi od naše budućnosti šta im volja. I zbog toga što smo zaboravili sestre i braću koji život dadoše prije 20 godina, na posljednjoj Kapiji mladosti, u Tuzli, pa ih se sjetimo samo kad pročitamo u novinama spomenicu. I zbog toga što svakodnevno zaboravljamo na sestre i braću koji su poginuli braneći boje mladosti, ali i one koji danas ginu da odbrane naše ideale, a mi im ne pomažemo apsolutno.
Nek’ nam je (ne)sretan, ovakav će biti dovijeka ili dok se mi ne promijenimo. Sve dok iza svakog od nas ne bude stajao jedan od nas svjesnih da, iako se promjena čini nemoguća, mi naspram njihovog prostora imamo svoje vrijeme, koje moramo znati iskoristiti pravilno.
A ako mislimo da će neko nagrađivati našu indolentnost, u startu smo se grdno zeznuli svojom pretpostavkom, jer mnogi koriste vrijeme, prostor i resurse koje su naši očevi i naše porodice branili i čuvali samo za nas!