Razgovarala: Amina ŠEĆEROVIĆ-KAŞLI
Potpredsjednik RS-a iz bošnjačkog naroda Ramiz Salkić kaže kako želi vjerovati da je s otvorenjem obnovljene banjalučke Ferhadije otvoreno novo poglavlje. “Bilo bi neozbiljno vjerovati da je odjednom sve promijenjeno. Ne treba to ni očekivati. Mi trebamo praviti male, sigurne i ispravne zajedničke korake. Tako se ide u budućnost”, ocjenjuje Salkić, naglašavajući da je sve više očito da se srpska opozicija u RS-u ne distancira od rasističkih, nacionalističkih i diskriminirajućih djelovanja vlasti ovog entiteta.
STAV: S nedavnog svečanog otvorenja obnovljene džamije Ferhadija u Banjoj Luci poslane su brojne poruke o potrebi jačanja međunacionalne i međuvjerske saradnje u RS‑u. Vjerujete li da su te poruke čuli i shvatili oni koji trebaju ili će sve ostati samo na porukama?
SALKIĆ: Otvaranje Ferhad-pašine džamije najavljivano je posljednjih godina kao poseban događaj. Poslije rata, na području bh. entiteta RS otvoreno je više od 450 ponovno sagrađenih džamija, ali ni jedna nije izazivala ovoliko pažnje kao Ferhadija.
S jedne strane zato što se 2001. godine prilikom postavljanja kamena temeljca desio ozbiljan incident u kome je jedna osoba izgubila život, a s druge strane zato što je Ferhadija jedan od najznačajnijih spomenika osmanske arhitekture u Bosni i Hercegovini. Njena ponovna izgradnja u Banjoj Luci očekivana je kao dolazak olakšanja, dugo najavljivane relaksacije međunacionalnih i međureligijskih odnosa.
Možda smo nakon toliko godina življenja u problemima i sumnjali da se to može desiti, ali znamo da u svakom procesu postoji tačka koja može biti prijelomna. Organizacija svečanog otvaranja Ferhadije bila je na visokom nivou i protekla je na opće zadovoljstvo bez ikakvih problema. Bošnjaci su posljednjih godina pružali ruku saradnje. Čekali smo godinama da našu ruku neko prihvati.
Iako smo najveća žrtva prošloga rata, iako je nad Bošnjacima počinjen genocid, spremni smo pružiti i prihvatiti ruku saradnje. Ferhadija je pokazala da je konačno došlo vrijeme da neko iz srpskoga naroda hoće i želi prihvatiti našu pruženu ruku. Islamska zajednica dobila je punu podršku Grada Banje Luka, koji je preuzeo na sebe operativni dio organizacije.
Politička podrška došla je od predsjednika RS-a i Vlade RS, što je izuzetno važna poruka. Ovdje nisu bile samo deklarativne poruke. Na otvorenju Ferhadije imali smo dolazak visokih političkih predstavnika, visokih autoriteta Srpske pravoslavne crkve i Katoličke crkve. Želim vjerovati da je s otvorenjem Ferhadije otvoreno novo poglavlje. Bilo bi neozbiljno vjerovati da je odjednom sve promijenjeno. Ne treba to ni očekivati. Mi trebamo praviti male, sigurne i ispravne zajedničke korake. Tako se ide u budućnost.
STAV: Nakon izbora 2014. godine i preuzimanja dužnosti potpredsjednika RS-a, izjavili ste da ćete s predsjednikom RS-a i potpredsjednikom RS-a iz hrvatskog naroda “sigurno prepoznati i ostvariti zajedničke ciljeve”. Jeste li uspjeli u tome? Jeste li zadovoljni odnosom predsjednika RS-a Milorada Dodika prema potpredsjednicima ovog entiteta, s obzirom na to da njemu ustavne nadležnosti omogućavaju da vas i ne konsultira pri donošenju odluka?
SALKIĆ: Pozicija potpredsjednika bh. entiteta RS značajno je razvlaštena 2001. godine u vrijeme Alijanse za promjene. Od tada su na snazi asimetrična rješenja u kojima potpredsjednici bh. entiteta Federacija BiH imaju mnogo veće ovlasti od potpredsjednika Republike Srpske.
Međutim, sve do prošlih izbora potpredsjednici iz reda hrvatskog i bošnjačkog naroda nisu nailazili na ozbiljne probleme u vršenju svoje ustavne funkcije, pa je postojalo uvjerenje da će međunacionalni odnosi biti unaprijeđeni u novom vremenu. Ulazeći u izbornu utrku iznio sam svoj politički stav i stav Stranke demokratske akcije, utemeljene na politici miroljubive koegzistencije.
I danas sam na tom stajalištu i vjerujem da u ovoj zemlji moramo razvijati dobre odnose među narodima i religijama, jer to je suština Bosne i Hercegovine, njena bit. Nažalost, predsjednik entiteta Milorad Dodik nakon izbora ušao je u fazu ozbiljnog radikalizma u okviru koje je negiranje Bošnjaka kao naroda, negiranje bosanskog jezika i negiranje genocida stavio kao svoj najznačajniji instrument za homogeniziranje svog biračkog tijela.
Ta homogenizacija provedena novim talasom radikalizacije prenijela se na teren, tako da smo s Dodikovim dolaskom na čelo entiteta dobili radikalizam među običnim ljudima, zapravo, on se vratio na neki nivo koji je ovdje vladao poslije rata. U tom Dodikovom jurišanju nisu birani metodi i načini djelovanja. U samom je startu on naložio da se iz Palate predsjednika isele kabineti bošnjačkog i hrvatskog potpredsjednika.
Uskratio nam je pravo da formiramo timove koji bi radili. Dvije godine poslije izbora, kao bošnjački politički predstavnik s najviše glasova Bošnjaka u RS‑u, nemam svoga vozača niti saradnika, savjetnika, referenata. Time je ugrožena ustavna pozicija bošnjačkog potpredsjednika.
Odnos na relaciji predsjednik – potpredsjednik ne postoji. Komuniciramo rijetkim pismima, a za godinu i pol sastali smo se jednom, i to kada je došlo do incidenta u Zvorniku, kada je počinjen zločin nad policajcima u Stanici policije Zvornik. Dobra volja ne postoji na toj strani. Štaviše, aktualna vlast čini sve da ugrozi bilo koju mogućnost zajedništva i suradnje.
STAV: Često razgovarate s povratnicima u RS‑u. Na šta Vam se najviše žale?
SALKIĆ: Život teče i potrebe se ljudi mijenjaju. Nekada su povratnicima bili potrebni hrana, najlon, malo drveta i šporet. Potom građevinski materijali za gradnju porušenih domova. Onda se ušlo u fazu u kojoj je povratak trebalo učiniti održivim, a to je najlakše bilo provesti osiguravanjem sitnih mašina i alata za poljoprivredu.
Danas, dvadeset godina poslije rata, potrebe u povratničkim naseljima sasvim su drugačije.Ne možemo više govoriti o povratnicima. Sada govorimo o Bošnjacima u bh. entitetu RS. Nažalost, odnos vlasti ovoga entiteta prema njima nije na nivou na kojem bi morao biti, a koji bi uvažavao činjenicu da su ti ljudi protjerani, da su se vratili i da se moraju kvalitetno integrirati u društvo.
Za njih su neophodni socijalni programi, programi inkluzije djece Bošnjaka u školski sistem, programi zapošljavanja u javni i privatni sektor. Kako je to izostalo, prije svega zato što se aktualne vlasti nisu distancirale od politike koja je uzrokovala progonstva i raseljavanja, mi smo suočeni s činjenicom da su Bošnjaci u RS‑u u stanju stalne potrebe na koju moramo odgovarati kroz angažman Federalnog ministarstva za raseljena lica i izbjeglice, krozkreditne linije, poput one koju je plasirala Republika Turska itd.
Sada moramo dati podršku građanima da se zaposle, da pokrenu vlastite biznise. S tim ciljem svakodnevno sam među građanima, sastajem se s privrednicima, putujem na poslovne forume i obilazim naše ljude u dijaspori. Ključ je ekonomsko osnaživanje povratničkih porodica. Također, moramo Bošnjacima i Hrvatima u RS‑u pomoći da ispolje svoje potrebe prema kulturi, tradiciji, umjetnosti… Kroz postojeći sistem oni ne mogu to ostvariti.
STAV: Kako povratnici reagiraju kada vlasti RS-a svako malo aktualiziraju priču o održavanju referenduma o Sudu i Tužilaštvu BiH ili o Danu RS-a?
SALKIĆ: Bošnjaci u RS‑u navikli su se da vlasti entiteta stalno nastupaju s takvom retorikom i prijetnjama. To ne opravdavaju, ali se previše i ne osvrću na njih, svjesni da su te prijetnje plasirane u dnevnopolitičke svrhe.
Naravno, mi se moramo paziti da takve prijetnje ne dobiju ozbiljne dimenzije, a tu, prije svega, očekujemo reakciju OHR-a i Vijeća za implementaciju mira u BiH.
Takva retorika ne ide u korist nikome. Ona je uzrok potpunog izostanka investicija u RS‑u. Zašto bi neko investirao ako ga svakoga dana plaše da će se taj entitet otcijepiti, da će biti referendum za ovo ili ono, da će susjedna Srbija reagirati ako se desi ovo ili ono.
Nedostatak investicija i odlazak onih investitora koji su ušli u RS početkom 2000-tih dovodi do zabrinjavajućih iseljavanja s ovoga prostora, prije svega Srba koji prodaju kompletna imanja, ali i Bošnjaka.
STAV: Rad na ukidanju diskriminacije u RS-u na početku mandata isticali ste kao svoj glavni prioritet. Koliko ste uspjeli i je li rad na rješavanju ovog problema borba s vjetrenjačama?
SALKIĆ: Na tom poslu utrošena je značajna energija, no na drugoj smo strani, umjesto partnera, imali vlast koja se odlučila na kršenje ljudskih prava, na provođenje nezapamćene institucionalne diskriminacije. Naišli smo i na zabrinjavajuće indolentan odnos međunarodnog faktora koji je dopustio kršenje prava u srcu Evrope.
Da smo u BiH bez prisustva međunarodnih organizacija, shvatio bih da su mogući pritisci, diskriminacija, kršenje ljudskih prava… Ali, u našoj zemlji imamo prisustvo stranog faktora više nego u bilo kojoj zemlji u Evropi, a na sceni imamo diskriminaciju kakva u Evropi nije viđena od Drugog svjetskog rata. Kako je to moguće i zašto nisu sankcionirani oni koji krše ljudska prava i provode diskriminaciju? Mi tražimo odgovor na to pitanje!
STAV: Zbog čega u posljednje vrijeme tvrdite da je u RS-u na sceni “nagla i opasna radikalizacija prilika”? U čemu se ta radikalizacija ogleda?
SALKIĆ: Kada iz Palate predsjednika sam predsjednik entiteta iseli sve one koji nisu Srbi, on šalje poruku svim građanima da je to pravilo koje trebaju slijediti. U ovom periodu imamo smanjen broj policajaca Bošnjaka u MUP-u RS‑a. Na sceni je neviđeno negiranje bosanskog jezika, koje je dovelo do toga da je narušen nastavni proces i školovanje nekoliko generacija djece skoro upropašteno.
Škole koje smo i mi gradili sada koriste samo djeca Srba jer u tim školama Bošnjaci nemaju prava pohađati nastavu na maternjem bosanskom jeziku. Prosvjetni standardi narušeni su, narušen je Ustav činjenicom da su škole i fakulteti pravoslavizirani do zabrinjavajuće mjere koja dovodi u pitanje sekularizam definiran Ustavom.
Pravoslavizirane su institucije sistema, MUP ima svoju slavu, općine u RS‑u imaju svoje krsne slave. Sve to na terenu dovodi do promjene odnosa prema drugom i drugačijem. Za Bošnjake, za muslimane nema mjesta u takvim institucijama. Pogledajte samo informativne emisije javnog servisa u bh. entitetu RS. Svakodnevno se kreira program koji ima za cilj dodatno radikalizirati situaciju.
Javni servis plasira laži, plasira sugestivne poruke pokušavajući da pokaže da su Bošnjaci neprijatelji Srbima, da su Bošnjaci opasnost i da su oni potencijalni teroristi. O Bošnjacima se na javnom servisu, a prema tome i u drugim medijima u RS‑u, govori samo kada se za njih veže problem, kada se mogu povezati s ISIL-om itd. Bošnjaci u ovim medijima ne tretiraju se kao ravnopravan i konstruktivan faktor u RS‑u. Takva politika koju vode ove vlasti, koristeći se i medijima kao važnom polugom, izuzetno je opasna. Opasna je za sve i ona bi hitno morala biti zaustavljena.