U kakanjskom naselju Crnač, ispod podnožja šume, nalazi se kuća stara oko 700 godina. Napravljena je u vrijeme turskog perioda, a i danas u istom obliku prkosi vremenu.
Jedino je crijep zamjenio kamene plohe, a mijenjane su i grede na tavanu, kao i boja fasade, ali sve je u suštini ostalo isto.
– Sagrađena je od kamena i ćerpića. Čini mi se da joj nema izbora. Mada u prvi mah, kad je vidite, mislite samo što se ne sruši. U moju rahmetli prananu zaljubio se turski vojnik, koji je u Bosni služio vojsku. Oženio je i tu napravio kuću – kaže nam Zumra Džider, današnja vlasnica kuće.
Ona, inače, u Kaknju ima kuću, u kojoj živi tokom zime, ali već na proljeće je ovdje.
– Ne želim mjenjati ništa od onog što je tako davno napravljeno i služilo namjeni. U kuhinji je sećija, gdje su i mali prozori u istom okliku kao i prije sedam stoljeća. Ona je zaista velika, dok su sobe prilično male. Veranda također ima svoju funkciju – priča Džider.
U kuću vode mali basamaci ( drvene stepenice ), a Zumrin suprug Mehmed Škulja opominje nas da se moramo sagnuti, kako ne bismo udarili glavom o gredu.
Bunar u magazi
– U magazi ( podrumu) imam svoju vodu. Specifična je po tome što je ljeti hladna kao led, a zimi nešto toplija. Šerpa mi je uvijek u banru. Ljudi su tada o svemu vodili računa. Bunar su napravili u magazi, a onda su pravili kuću. Praktično imaš sve na dohvat ruke – dodaje Mehmed Škulja.