Baš kao na velikom evropskom tržištu za nogometaše prije početka najinteresantnijih prvenstava tako i na političkom lokalnom nivou u Visokom u toku su transferi i transfer liste, samo što umjesto velikih nogometnih zvijezda potpuno materijalno situiranih, na lokalnom nivou ti transferi izgledaju malo drugačije i sa drugačijim motivima i krajnjim ambicijama. Interesantno je ovo vruće i na momente sparno predizborno ljeto, pogotovo sad u vrijeme trajanja mjeseca Ramazana kada se ne bi smjelo lagati i obećavati ono što se ispuniti ne može. Uvijek je to bilo tako, a zašto ne bi i prije ovih izbora u mjesecu Ramazanu kada po partijskoj dužnosti svaki dio općine Visoko obilaze kandidati za načelnika, nosioci listi i oni koji su na tim listama i žele među 25 odabranih. Organizuju se Iftari, sjedi se, priča se, obećava, laže i petlja, a naivni postači ili jednostavnije birači sve to slušaju za cca. 8KM Iftarskog menija. I svake dvije godine je tako, kako pred Opće tako i pred lokalne izbore kada im trebaju glasovi i samo tada, dok ti isti postači i birači Ramazanima između također poste i Iftare se, međutim tada nisu interesna ciljna grupa, u tim prestupnim godinama oni koje su birali Iftare se na drugim mjestima sa drugim interesima i motivima. Da ne bi bilo zabune, sa druge strane i ove stranke koje ne praktikuju Ramazan, Iftare i Džume kao oblik političke propagande po pitanju interesa za birače nisu ništa bolji. I oni su isti kao i ovi sa nacionalnim predznacima, evo svjež primjer, Željko Komšić koji je u Visokom pobijedio na Općim izborima, rasturio, razvalio po broju glasova, već ne valja po mišljenju mnogih lokalnih socijaldemokrata koje sretoh proteklih dana, kažu mi “jednodimenzionalan” je i previše narodski nema potrebni politički kvalitet!? U jednom trenutku zapitah se da li mislimo na istog Željka Komšića koji u Visokom ubjedljivo pobijedi sa 7.075 glasova u borbi za člana Predsjedništva BiH!? Zapitah se zar im nije aktuelnije i politički mudrije da diskutuju o tome da li Nuriju Rašidovića svog kandidata za načelnika od prije četiri godine koji je dobio svega 612 ukupnih glasova isključiti iz stranke iz razloga što je “provaljen” kako je uzimao poticaj od Lijanovića za primarni razvoj poljoprivrede na selu i tako prodao socijaldemokratiju za ušljivih 100KM.
U Visokom je na sceni trenutno totalna rasprodaja svega! Po veoma povoljnim i ekstremno niskim cijenama prodaju se čast, dostojanstvo, obraz, politička opcija, ljudskost, novinarska profesija, vjera, nacija. Najjeftiniji su obraz, čast i dostojanstvo, ima toga čak i za džaba, ali neka mjerna jedinica je upravo ovih Lijanovićevih 100KM koje su uzimali i svoje glasove davali stranci sa hrvatskim predznakom oni koji ne izlaze iz džamije i kunu se u Aliju te veoma često i intezivno na javnim mjestima vaze o vjeri i tome kako je za sve što nam ne valja u Visokom kriv Izrael, Dodik i Čović, pri tome zaboravljajući koliko im vrijedi vlastiti obraz i zaboravljajući da su u hijerarhiji onih koje treba okriviti prva stepenica upravo ONI koji daju guzice za 100KM, završno sa onima pod ahmedijom koji su plaćeni da nam vaze o vjeri i kamati kao jednom od najvećih harama, a svi zajedno u Islamskoj Zajednici Visoko su dio priče o istorijskoj prevari sa kreditima i raznoraznim kamatama u regionalno poznatoj aferi “Mušinbegović”.
Posljednja finansijska afera u OS SBiH gdje se međusobno optužuju Vahid Hećo s jedne i Halim Pihljak, Džemail Silajdžić, Mufid Bečarević i Admir Tatar sa druge strane slikovito nam pokazuje kako i nije loše biti član neke stranke pogotovo ako si malo bolje pozicioniran u organizacionoj strukturi te stranke. Narodski rečeno, što si bliže vatri bolje se i ugriješ, s tim što možeš brzo i da sagoriš ako si preblizu. U tom međusobnom prepucavanju oko neopravdanih finansijskih sredstava koje je svoj epilog dobilo i u Federalnoj finansijskoj policiji odnosno PU Visoko možemo uočiti da jedna stranka zavisno od broja vijećnika u OV Visoko sa budžeta Općine Visoko (čitaj od poreznih obveznika/birača) dobije zavidna sredstva na godišnjem nivou. U ovom slučaju SBiH je imala cca.1.500KM mjesečno za svojih pet vijećnika, nekada je ova stranka imala i sedam vijećnika, opravdanja za dobijena sredstva prema izjavama u PU Visoko nema za protekle 4 godine što znači da je neko u tom periodu raspolagao i potrošio, a pri tome nije opravdao 60.000KM novca poreznih obveznika. Može se kupiti dobar stan u Visokom i neko dobro auto tim parama koje ti dođu onako kao džeparac, pogotovo ako se zna da je na prošlim lokalnim izborima SBiH imala jedan moderan pristup u kojem je svaki kandidat sam finansirao svoju kampanju. Situacija u toj stranci otvorila je pitanje kako i druge stranke troše taj novac koji im pripada po grantu finansiranja stranaka koje participiraju u OV Visoko.
Međutim vratimo se mi političkoj transfer listi u Visokom na kojoj ima raznih imena koja su iz raznih razloga i motiva napuštali jedne i prelazili u redove drugih, dok su neki prosto napuštali stranke i izašli iz politike. Na prvi pogled najviše je izgubila upravo SBiH čiji su se kadrovi rasuli po drugim strankama. Kupovali su se i prodavali kadrovi, krajnja ambicija svih je naravno samo jedna, a to je INTERES. Na jeftinoj visočkoj političkoj sceni to izgleda ovako:
Halim Pihljak SBiH/LDS, Admir Tatar SBiH/SBB, Mufid Bečarević SBiH/A-SDA, Senad Skopljak SBiH/LDS, Mirela Mateša – Bukva SBiH/SDA, Nermin Kadrić SBiH/SDA, Ajhan Akova SBiH/ -, Naim Kavazić SBiH/-, Mirzet Hindija SBiH/ -, Asmir Hodžić SBiH/NSRZB, Munib Alibegović SDA/Nezavisni Kandidat, Nijaz Šahinović SDA/Nezavisna lista za Visoko, Amra Hrnjić SDA/Nezavisna lista za Visoko, Suad Agić SDA/-, Ahmet Kurspahić SDA/-, Mehemed Zukić SDA/-, Vahid Ramić SDA/-, Dario Pekić SDA/SBB, Sabahudin Muzaferija SDA/LDS, Salih Džafić BPS/SBB, Mirna Malić SDP/LDS, Alen Kučuković SDP/SBB, Alija Šahinović LDS/SDP, Adnan Delić SDA/- …
Raznorazni su razlozi ovih pomenutih političkih transfera, u suštini interes je jedini razlog svakog prelaska iz jedne u drugi stranku i samo je on vječan, dok se o razlozima napuštanja stranke bez novog političkog angažmana da raspravljati, ali o tome u nekom narednom tekstu.
Ono što je dobro pred naredne izbore i što obećava, jeste da su u politiku u Visokom javno i transparentno konačno ušli ljudi koji su napravili nešto u životu u materijalnom smislu i koji su se na taj način obezbjedili i svoj materijalni spas ne traže u vijećničkom paušalu ili plati načelnika. Jedini problem koji nastaje u ovoj varijanti jeste kada tim stečenim novcem počnu da finansiraju svoje infantilne pubertetske neiživljene recidive iz mladosti umjesto ozbiljnih političkih ideja i vizija. I još u te svrhe angažuju trećerazredne PR tezgaroše koji sebe nazivaju nekakvim samo njihovoj percepciji znanim oblicima medija. U Visokom naime postoje samo dvije pasmine političara; prvi koji za govornicom Općinskog vijeća “poselame i pozdrave” prisutne i drugi koji se samo “pozdrave”. Nikad mi nije bilo jasno zašto, ako selame ujedno i pozdravljaju kad i jedno i drugo ima isto značenje. Ali suštinska razlika između i jednih i drugih ne postoji, jer na mnogo primjera uočeno je i dokazano da za govornicom lažu i obmanjuju i jedni i drugi. Ovu interesantnu definiciju sam čuo od Dejana Šćepanovića u ovom trenutku jedinog mladog političara sa kojim se može ozbiljno pričati o politici iz reda novih snaga i novih nada. Razlika između njega i drugih je ta što on svoje ideje i političke stavove kao i studiranje na fakultetu finansira iz procenta dnevnog pazara radeći kao konobar, dok drugi mladi ulaze u politiku iz potpuno drugih ambicija sa obrnutom psihologijom i nikakvim političkim predznanjem. Teoretski zanimljiva definicija, ali praksa u Visokom nalaže i traži nešto drugo, primjeri sa terena iz svakodnevnog života ukazuju i najpragmatičnije pokazuju neku potpuno drugačiju zbilju od one koja se vidi kroz prozore kancelarija stranaka u Visokom, a koje svoja vrata otvaraju samo pred izbore i odmah nakon njih zatvaraju do narednih izbora. Posebno je pitanje i zaslužuje odvojen tekst, kako je koja od stranaka došla do svojih prostorija u Visokom i kakvim odlukama. Konkretni primjeri sa prošlih Općih izbora jasno pokazuju da je narodu, bar onom dijelu koji izlazi na izbore, dosta šuplje priče i lažnih obećanja. Lijanovićevih 100KM za dobijeni glas u 97% bošnjačkom Visokom uz Saketovu sugestiju “glasaj za nas, sjest ćemo” šalje najasniju moguću političku poruku svim izbornim štabovima kako je parola “ti meni pare, ja tebi glas” puno efektniji od SBiH/Asmirovih prezervativa, SDA praznih novčanika, SDP upaljača “za čovjeka”, Seferovih plakata iz Haga, Salkinih šahtova … Grad u kojem i mujezini prelaze iz jedne u drugu džamiju da ezane zbog 0,10KM veće cijene po ezanu pokazuje jasnu sliku ekonomskog Visokog koje je umorno od lažnih priča, obećanja i prevara. Visoko želi prave i istinske promjene. Porazno je da u Visoko dolaze vjerski službenici sa strane kao nedavno u Šarenim Hanovima koji otvorenje džamije koriste za političke govore i to govore prilagođene plemenskim zajednicama; “Allah je poslao sušu u Visoko jer Visočani nisu glasali kako treba” ! Ko biva trebali bi glasati za SBB, šta li!? Ovakva jeftina politička kampanja i korištenje jednog tako lijepog događaja kao što je otvorenje džamije, vrijeđa inteligenciju svakog visočkog birača.
Novi načelnik i novi saziv Općinskog vijeća nakon 07.10.2012.godine umnogome će odrediti sudbinu Visokog i njegov daljnji put kako politički tako i svaki drugi. U mom ličnom primjeru presudit će da li život nastaviti ovdje ili u Sarajevu. Mnogi Visočani su odlučili i sve se više zadnjih godina odlučuju živjeti “negdje tamo”. Ali to “tamo” nije ovo što imamo “ovdje”. Nije to ova voda i ovaj zrak, nisu to ovi ljudi sa kojima nas je ovdje sreća često puno puta izdala i isto toliko puta do neba dizala. Sve nas je je zadnjih osam izbornih godina zadesila velika, laž, izdaja i nepravda.
A kada nepravda postane zakon, pobuna postaje obaveza !