Korisni savjeti
Evo jedne korisne stvarčice koju sam kupio “kao prigodni poklon”:
Radi se alarmu koji snažno zapišti kao oni autoalarmi i može pomoći ženi koja je žrtva napasnika, bolesniku koji hoće okolini da dojavi da mu nije dobro…
Mnogi i ne znaju da ovako nešto postoji i da se lako i jeftino može nabaviti ovaj panik alarm…
Ljubavni panik alarm
Živimo u doba interneta, svi su ovako ili onako povezani i dostupni, i ako ste u nekoj krizi – svojoj bivšoj neprežaljenoj ljubavi samo pošaljite ovaj stari hit grupe ABBA, naslovite ga “evo šaljem ti jednu lijepu pjesmu” pa ako vam odgovori (kao što meni uvijek odgovore) “bezveze ti je pjesma”… ipak bar znate da ste pokušali… 🙂
Kako odgovarati na neprijatna pitanja
Drage čitateljke i dragi čitatelji – evo vam nekoliko savjeta kako da se izvučete od neprijatnih pitanja.
Pravite se budala kao i ja kada sam odgovarao na neku anketu koju je nedavno ugledna strana novinska agencija pravila s nama starim Ex-Yu rockerima:
1. Kako ste vi i vaša ekipa doživjeli nestanak država, ali još više s njom nestanak YU-rock prostora, kako je to utjecalo na vašu karijeru?
Moja karijera bila je jadna i prije ovih nesretnih događaja. Jedno vrijeme sam opet postao popularan – u ratu u Sarajevu, kada su skoro svi popularni pjevači zbrisali, pa ja ni kriv ni dužan postah jedan od najpopularnijih pjevača u gradu! Mada sam bio gladan i u opasnosti da izgubim jednu svoju dragu uspomenu (glavu), ipak sam u dnu duše bio sretan i govorio sam sebi: “Joj meraka! Nikad nisi bio ovako popularan!”
Prvih godina poslije rata, kako se godinama nije ništa snimalo i nije bilo novih pjevača, mi predratni pjevači kojih se raja još rado sjećala, ušićarili smo nešto za sebe, pa i ja malo “uhvatih raju na nostalgiju i patetiku”.
No i ta prevara nije dugo trajala – i evo me opet na istom: zaboravljen i nepopularan kao i prije rata!
2. Kako komentirate sve razmirice koje su se desila između rock muzičara po nacionalnoj/nacionalističkoj osnovi ako uzmemno u obzir činjenicu da je rock kultura internacionalna i nadnacionalna (u principu)?
Neprihvatljivo je za rokera da djeluje s nacionalnih pozicija, a onima koji su zabrazadili u nacionalizam trebalo bi oduzeti status rokera i izbaciti ga iz naših redova.
Pa ako ga neko drugi, recimo narodnjaci, hoće primiti u svoje članstvo – eto im ga, neka ga uzmu i ne vraćaju nam ga!
A Day at the Pyramids
Već smo zaključili da je velika razlika između mene i grupe Queen.
Dok su Queenovci svoje albume naslovljavali po filmovima braće Marx (A Day at the Races, A Night at the Opera), ja svoje kolumne naslovljam po pjesmama Šemse Suljaković ili Miroslava Ilića (Prođi sa mnom ispod duge, Sreli smo se aprilu…)
Danas ćemo se mentalno prilibližiti starim civilizacijama, grupi Queen i braći Marx i nasloviti kolumnu kako smo je naslovili.
Doktor Semir Osmanagić pozvao me na otvaranje arheološko-turističkog parka “Ravne 2”.
Kada se 2005. pojavio doktor Osmanagić sa svojom hipotezom, odmah sam skontao da je matematički nemoguće da to brdo izgleda tako kao što izgleda, da su mu strane “u drugu decimalu” okrenute u pravcu istok-zapad-sjever-jug, a da to nije sakrivena, zaboravljena, danas pošumljena piramida. Moje znanje matematike kaže da je vjerovatnoća da se te dvije činjenice postoje i poklope se – jedan naprema milion ili milijardu ili tako nešto.
Povjerovao, a nakon prve posjete lokaciji bio siguran da je to piramida.
Gospodina Osmanagića poznajem iz srednje škole u koju su išla pametna djeca koju su podučavali vrhunski profesori. Pošto sam u svom razredu bio povjerenik za kulturu, mladi aktivni omladinac Osmanagić (razred stariji od mene) davao bi mi besplatne karte za predstave ili filmove koje bih ja dalje dijelio po razredu.
Kako sam i sam nezavisni istraživač koga zanima zašto je Druga gimnazija dala toliki broj istaknutih ljudi, pokušao sam našeg bivšeg učenika “na foru” navesti da potvrdi moja promišljanja kako kod nas, ma koliko vrijedan i pametan bio, ipak nisi mogao imati peticu iz matematike!
Našoj smjeni doduše nije predavao legendarni Sarajlić kao npr. Gagiju iz kolumne Koševska raja, ali su tu bila neka druga “zvučna imena” koja su nas “spuštala na zemlju” na čemu smo im danas zahvalni:
I tako…
Nisam ni arheolog, ni fizičar, ni egiptolog, eto volim gledati emisije o prirodi i nauci… i ne znam mnogo. Samo znam da je moja “piramida povjerenja” napravljena na starim relacijama s Koševa (gdje je 2. gimnazija dominantna).
Semir okuplja oko sebe divne ljude, pune neke pozitivne energije, želje da živimo po prirodnim zakonima, da težimo za istinom, za vezom s prošlosti, s našom majkom planetom Zemljom… (loše mi idu ovi opisi!). Drago mi je da sam na otvaranju parka “Ravne 2” upoznao neke prepametne ljude koje sam do sada samo gledao u mojoj omiljenoj TV emisiji Na rubu znanosti. Stvari koje su mi te divne subotnje večeri objašnjavali neću zaboraviti i vraćat ću se na njih…
Moj doprinos istini
Trenutno sam skromni muzički urednik na Radiju Sarajevo čija je najveća stručna samopohvala da mogu za sebe da kažem “da sam jedan od najvećih živućih autoriteta na svijetu za djelo Ive Robića”.
:):):)
Mojim nezavisnim istraživanjima sam dokazao sam kako je Ivo Robić komponirao najveći dio melodije za čuvenu pjesmu Strangers In The Night.
Eto to vam je moj nivo.
Slabo me ko uzima za ozbiljno, i to i treba tako biti, jer je to tako po “kosmičkoj harmoniji”…
Kako sam star, tu i tamo me mlađe kolege s našeg web-portala zamole da se prisjetim nekog starog sportskog događaja, pa ću sada napisati nešto vezano za Evropsko prvenstvo u fudbalu.
Opet ću na kraju nešto da isfoliram i podvalim sadržaj iz stare kolumne kao i prošli put.
🙂 🙂 🙂
Prisjetit ću se mog teksta koji se zvao Kako je Hadžija driblao Brazilce koji sam napisao povodom prošlog svjetskog prvenstva. Tada sam zahvaljujući čudu zvanomYouTube prvi put nakon 1974. gledao utakmicu Brazil – Jugoslavija i za naše posjetitelje portala montirao kratki klip u kome beskompromisni odbrambeni igrač Željezničara Enver Hadžiabdić osjeća da nam svjetski prvaci Brazilci u 2. poluvremenu ne mogu ništa… i prvi put na utakmici koju ja gledam pokušava izvesti element fudbalske igre koji se zove dribling.
Na opće oduševljenje Mladena Delića i nas djece koji smo Hadžiji do tada samo aplaudirali kad nekoga slomi na utakmicama Želje.
Odakle Hadžiji toliki bezobrazluk da baš na Brazilcima i baš na utakmici kojom se otvara Svjetsko prvenstvo i koju gleda milijardu ljudi… vježba dribling?!
Vaš nezavisni istraživač ne može to skontati… niti riješiti misteriju reklame otkrivene na stadionu u centru bankarstva Frankfurtu na utakmici koju gleda cijeli svijet… :):):)
