Dakle, otiđi i sastavi neku izjavu, da smo zabrinuti situacijom u Velikoj Britaniji, da smo uz njih, da su nam vijekovni prijatelji, da ćemo u znak solidarnosti da im se pridružimo u tom Komonrejlu.
Petak, negdje oko 11 ujutro. Što će reći, rano jutro, početak radnog dana u zgradi Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Radnog dana koji će trajati još 2,3 sata najviše. Ne zbog Brexita, ne zbog svjetskih previranja, ne zbog nekakvih vanrednih dešavanja. Petkom se inače u Predsjedništvu radi 2,3 sata. Petak je, majku mu. Kao da vi ostali radite duže???
Užurbani, gotovo krupni koraci, sitnog činovnika vode do jedne od glavnih kancelarija.
-Šefe, šefe, sve je istina! Evo, pišu i mediji, nisam sve pročitao, ali istina je, ufff.!
-Polako, mali. Ti si, biće ono, moj savjetnik za medije. Jel tako? Dakle, posao ti je da me brifinguješ šta se desilo od sinoć do jutros. A, ja sam sinoć zaglavio na janjetini, pa se sad ne osjećam dobro. Od loze, ne od janjetine. Dakle, pričaj polaaako. I tiho.
-Pa, vidite, ufff, stoji u medijima, tačnije u onoj BUCI, da smo odustali od Evropske unije i da se okrećemo Komonrejlu. Ovaj, Komno, Kok..ček, ček…Da, da da se okrećemo Komonveltu.
-Čemu da se okrećemo, sunce ti jebem?
-A, ni ja nisam znao. Pa sam našao. Okrećemo se zajednici Velike Britanije, koja sa svojim bivšim kolonijama obrazuje taj Komonrejl. Tako stoji, gospodine članu Predsjedništva.
-Prvo, rekao sam ti da sam Predsjednik, i kad nisam u mandatu Predsjednika predsjedništva. Dakle, nikad samo član. Drugo, ko je od naših glasao za to? I treće, đe smo mi tu dobri?
-Evo, piše ovdje ima i citat “Put ka Evropskoj Uniji je trnovit, zahtijevan i pun odricanja. Zato smo se odlučili za Komonvelt, za koji smatramo da je mnogo druželjubiviji i da ćemo ostvariti višestruku korist od istog”, naveo je neimenovani izvor iz Predsjedništa BiH.
-Uff, pa jeste, baš dobro rečeno. Nego, ko je to rekao od nas trojice?
-Ne znam šefe Predsjedniče. Pa niste vi, to bi znali, valjda.
-Ćuti, kakva je noć bila ne bi me začudilo da smo se pripojili Urugvaju. Bilo fudbala, prvenstava, ovo ono, nema više šarma, a latinosi igraju, pa Monte Video, ljepotice, latine, gaučosi, viva Če…Kažem ti, luda noć, a ja sam Predsjednik na lošem glasu, hehehe… A loza na plus 30 ubi. Ako me razumiješ. Glupo bi bilo da sad demantujem samog sebe, ako sam tako nešto pametno rekao.
-Jojj, šefe, Predsjedniče, šta ćemo sad? Mislim, imamo problem.
-Kakav problem, ne zajebavaj. Problem je kad te žena ufati sa onom malom gore iz restorana, kad ti dijete ište milion za posao, kakav je ovo kurčev problem? Nikakav. Ionako su za sve krivi Masoni. Imaju tajni plan. Treba sve svaliti na njih. Nego, mali, majku mu, kopka me što je ovo jebeno dobar plan. Ni Sporazuma o stabilizaciji i pridružicanju, ni kog kurca. E, čuj da se otarasimo Evropske Unije i krenemo put tog Komonrejla. To mora da sam ja smislio, ali za svaki slučaj, stavi me na koMferencijski sa ovom dvojicom glavonja.
-‘Oću šefe Predsjedniče!
-Tu, tu, tu, tuu…Eheej, đe ste kabadahije stare? A, jeste i vi vidjeli? Idemo znači u Komonrejl. A, pa super, nego, ko je to od nas trojice izjavio, meni mutno. Hahahahaha, ma da loza, jebem joj porijeklo. A, ni vi se ne sjećate? Dobra izjava. Ništa, imam ja prijedlog. ‘Ajmo to mi začas u formi zajedničke izjave potpisati, neka ova mala dole iskuca, pa ćemo kao saopštenje za medije pičnuti. I da se razilazimo do jedan, najkasnije. Ja moram bukirati neke Karte za Kipar, šaljem ženu, a djeca ‘oće na Ibicu. Samo bi da đipaju. A, jeste, mašala. Neka su živa i zdrava.
-Šefe, pa šta ćemo sad?
-Jesi li ti sjedio na ušima ili si slušao razgovor. Moraš malo i slušati, jebemu tarabu i sve. Zašto te plaćam 4000 maraka. Dakle, otiđi i sastavi neku izjavu, da smo zabrinuti situacijom u Velikoj Britaniji, da smo uz njih, da su nam vijekovni prijatelji, da ćemo u znak solidarnosti da im se pridružimo u tom Komonrejlu. De, malo, razdrmaj tu glavu, sve mu jebem. Nisam ti džaba kupio diplomu Komunikologije, mendažmenta u medijima i virtuelnog dizajna. Joj, da me tvoj ćaća 89’ nije izvukao iz ćuze, sad bi ti meni sa padavičarima na birou čučao!
-‘Oću, oću šefe Predsjedniče. Staviću ja da smo mi zabrinuti, da gledamo kako funta tone, to ću prepisati sa ovih portala, staviću da smo to…prijatelji, da ‘oćemo da se učlanimo u Komonrejl. Još ću pročitati na hrvatskoj Vikipediji, nema toga puno za Komonrejl, stranica i po i neka Jasna otkuca, pa da pišem u šihtericu i bježim i ja.
-Bježiš i ti?! Vide, vide mulca i rječnika. Boktejebo, đe ti “bježiš”. Radiš mjesec dana i već “bježiš”?
-Ma, imam curicu neku, pa sam joj obećao produženi vikend u Londonu. Sad imam i platu i sve, pa da je ne slažem. Već smo preko Zagreba rezervisali karte.
-U redu je mali. Kad ćeš, ako nećeš sad. I kad si tamo, osmotri kakva je situacija. Kako se gonja kod njih, ima li krize, pa ako vidiš da je sranje, mi ćemo odma’ u ponedjeljak sročiti demanti i saopštiti svijetu kako smo privrženi putu evropskih integracija. Haajahh!
-Nego šefe, malo me buni jedna sitnica.
-O, glavu ti uzbunim, koja sad sitnica?
-Pa ovdje piše da je vijest satiričnog karaktera.
-I šta to znači? Jel’ to znači da je neistinita samo zato što je satirična? Jel’ to znači???
-Pa u stvari da!
-Pa u stvari NE! To uopšte ne znači to! Znaš li ti definiciju satire? Jesu li ti pričali o satiri na tom kurcapalcu fakultetu? Nisu. Jel’ misliš da neko u ovoj zemlji zna šta je satira? Ne zna. A i ovi koji znaju, manji su od miševa. Intelektualci, mrtvaci, nabijem ih na onu stvar!
Cijela država se satire od satire i ti si sad tu neki čistunac. De, ne seri dijete, nego objavljuj da je tročlano Predsjedništvo na zajedničkom radnom sastanku odlučilo da se pripoji Komonrejlu. Da i narod čuje malo lijepih vijesti. Šta ima veze što nisu istinite. Vikend je, majku mu. Moramo i mi srca imati.
-U pravu ste šefe. A, od ponedjeljka?
-A, znaš kako se kaže, Nova sedmica-novo karanje.
-Šefe, Predsjedniče, vi niste šef, vi ste Bog.
-Dabome. Da nisam, ne bi bio tu gdje jesam za pare koje imam, radeći to što radim.
-Tako je šefe Predsjedniče! Dakle, hrlimo sa Britanijom!
-Upravo. I stavi, “nezadrživo”. To narod voli čuti. Pozdravi starog i reci mu da se pripazi ove sparine.
I prođe još jedan radni petak pregalaca u zgradi Predsjedništva Bosne i Hercegovine, male, ali ponosne države poštenih radnika i seljaka, koji se zajedno sa svojim pravičnim rukovodstvom, energično bore za bolji i kvalitetniji život. Život koji će nas možda uspavati na Balkanu, ali ćemo se svi zajedno probuditi u Engleskoj.