Mnogi ljubitelji sporta se sjećaju Zorana Glasovića Ždere kao rukometaša koji je igrao između ostalog za RK “Mlada Bosna”, RK “Željezničar” iz Sarajeva te RK “Bosna” Visoko i kratko za RK “Crvenka”. Bavio se i fudbalom, gimnastikom, stonim tenisom, a bio je i skijaš, plivač i hokejaš. Bio je profesor fizičkog odgoja u jednoj sarajevskoj školi.
Ždero je bio svestran sportista, baš kao što je bio i naš rahmetli Kemal Vražić Ibe, sa kojim je bio izuzetno dobar drug. U tom vremenu RK “Bosna” Visoko je bio u vrhu rukometa ondašnje države Jugoslavije.
Glasović i Vražić su imali sport u genima, jer su njihovi očevi bili sportaši, jedan u fudbalu, a drugi u gimnastici. Jednom prilikom nastupajući u Sali “Partizan” u Visokom za svoj klub “Partizan II” Sarajevo rekao je da “nikada u životu nije vidio ljepše sportsko arhitektonsko zdanje kao što je zgrada Sokolskog doma – Partizana u Visokom” kazavši da je to “pravi hram sporta”.
Glasović i Vražić su bili veliki sportisti, vedrog duha, zaraznog smijeha i zbog svojih šala omiljeni u svakom društvu. Ova davnašnja fotografjia povod je kratkog podsjećanja na dvojicu velikih sportista i izuzetno dobrih sportskih saigrača i drugova.
(Ismet Karasalihović)