Rak rana bosanskohercegovačkog društva je masovno zapošljavanje putem stranačkih i rodbinskih veza što je posebno vidljivo pred izbore. Sposobni i školovani kadrovi zato napuštaju BiH. Građani i nevladin sektor ne vide drugi način borbe protiv takvog zapošljavanja osim organiziranja javnih peticija koje bi, one koji su uspostavili sustav podobnih, makar trebale postiditi.
Proteklih mjeseci, a vjerojatno će tako biti sve do lokalnih izbora 2. listopada, politički čelnici se nastoje pohvaliti povećanjem broja zaposlenih. Iako su te brojke veoma malene, gotovo beznačajne ipak je pitanje putem kojih natječaja su ljudi zaposleni i gdje. Jer u BiH doslovce je ozvaničeno pravilo prema kojem samo oni koji pripadaju vladajućim političkim strankama mogu do posla. To je za naš program potvrdila i Šemsa Balagić čije kćerke, iako fakultetski obrazovane, nikada nisu uspjele pronaći posao
„Ja nemam novca da im kupim posao tako da rade od danas do sutra, šta nađu da ne bi ovisile od moje penzije koja je 320 KM. Jedna kćerka je čuvala dijete kod jedne žene koja je zaposlena preko štele i onda od nje tražila ono što ni ona sama nije mogla ispuniti svom djetetu.”
Iako je dugi niz godina poznat način zapošljavanja u BiH, građani se sve manje bune protiv toga. Radije i sami pristaju biti dio korumpiranog sustava pa onda, ili daju novac za posao, ili postaju članovi političkih stranaka i pristaju na sve, često i na veoma niske uvjete. Ana Lučić iz Centra civilnih inicijativa kaže da još uvijek ima i onih građana koji se sami bore protiv podobnih.
„Postoji manji broj građana koji su uporni i koji su ušli u sudske sporove da bi dokazali da su upravu i da njima pripada mjesto u nekoj od institucija ako su bili najbolji među kandidatima. Tu je onda jedino problem što je proces dug, više je sudskih stepena, više žalbi tako da takvi sporovi znaju trajati i po dvije godine.“
U utorak su u Sarajevu Centri civilnih inicijativa organizirali potpisivanje peticije građana protiv zapošljavanja podobnih. Međutim, i sami građani se pribojavaju da ovakva peticija kao ni brojne slične do sada neće donijeti promjene.
Sociolog Srđan Vukadinović naglašava da je upravo podobnost dovela do masovnog odlaska intelektualaca iz BiH u zapadne zemlje. Tvrdi da se podobnost spustila i u obrazovni proces te da su na fakultetima dobri studenti zapostavljeni zbog loših ili prosječnih, odnosno da oni koji imaju veze vrlo lako dolaze do stipendija dok oni sposobni i vrijedni i tada ostaju zakinuti
„Sve to urušava jedno društvo jer obrazovanje je osnovni segment društva, a za obrazovanje se veže socio-ekonomsko postignuće. A kod nas oni dobri, kreativni kadrovi odlaze. Prilike dobivaju poluobrazovani, perifesrni kadrovi te ograničeni kadrovi koji su limitirani sa svojim mogućnostima. Ali od njih se ne može tražiti napredak i postignuće kakvo traži društvo 21. vijeka.“
Potaknuti politikom vladajućih stranaka te šutnjom oporbenih političkih lidera građani BiH ne vide više način kojim bi mogli mijenjati postojeće stanje. I onda odlaze na put koji ima samo jedan smjer.
Hajdar Arifagić
„Zaprepašten sam nedavnom izjavom direktora Agencije za rad i zapošljavanje u kojoj je rekao da nisu posredovali u zapošljavanju 80 mladih ljudi u jednoj arapskoj avio kompaniji i da je to išlo privatnim putem, a zna se da je obaveza Agencije, odnosno države bila da posreduje. Ovdje je sve u funkciji jedne ili dvije političke stranke i sve je u funkciji ličnog dobitka“, kaže novinar Hajdar Arifagić.
Ovako urušen sustav više se ne može ni popraviti već jedino graditi novi. Tko će ga graditi ako mladi i sposobni ljudi napuste zemlju?