Vlasti u Bosni i Hercegovini probile su sve granice ozbiljne politike. Ranije su varali samo građane od izbora do izbora, i driblaju se svakodnevno međusobno. A, sada im nije bitan ni autoritet visokih stranih diplomata, piše novinska agencija Patria.
Ambasadorica prijateljskih Sjedinjenih Američkih Dražava Maureen Cormack nije uspjela ubijediti čelnike SDA, SBB-a i HDZ-a da se dogovore oko lokalnih izbora u Mostaru i da ispoštuju presudu Ustavnog suda BiH. Velike sile su zaustavile četverogodišnji krvavi rat u BiH, a sada ne mogu isposlovati da se nakon 21 godinu življenja u miru počnu poštovati osnovna ljudska prava u zemlji. Manje su se kršila u godinama poslije Dejtona nego li je to sada slučaj.
Ako Izetbegović, Radončić i Čović nisu uvažile zahtjeve i prijedloge ambasadorice Cormack, znači li to da ne uvažavaju ni nju, ni državu koja ju je poslala u Sarajevo?
Mnogi ozbiljni ljudi se pitaju kako će građani uvažavati i cijeniti ambsadoricu, ako to ne čine i njihovi politički predstavnici. A, bilo bi neozbiljno i pomisliti da SAD u BiH nije poslala kvalitetnog i provjerenog diplomatu, kakvim se u proteklih godinu i po svoga mandata pokazala ambasadorica Cormack.
Najveći broj građana ove napaćene i opljačkane države, koju i dalje „rasturaju“ bh. političari, najviše nade polaže upravo u strance. Ako oni ne razvedre nebo iznad BiH, teško da će oblake rastjerati bh. političari, kojima je, pokazuju sve analize, jedino bitan njihov lični interes.
Poruke ambasadora velikih zemalja uvijek su se uvažavale u ovoj zemlji. A sa sastanaka iz ambasada se nije dolazilo bez rješenja. Niti se u ambasade išlo tek “onako”. Nekada su se bh. političari prebrojavali ko je dobio, a ko nije dobio pozivnicu Ambasade SAD za proslavu 4. jula. Nedobijanje pozivnice bila je jasna poruka svakom političaru.
Izetbegović, Radončić i Čović su smogli snage da tri puna sata nakon razgovora u rezidenciji američke ambasadorice kažu kako političke stranke nisu spremne da ostave po strani svoje početne pozicije oko Mostara.
Bh. vlasti su ponizile i šefa Delegacije Evropske unije Larsa Gunara Vigemarka nakon sastanka sa njim u Istočnom Sarajevu. Ono što su Izetbegović i Dodik dogovorili pred Vigemarkom oko Mehanizma koordinacije, prestalo je važiti samo 48 sati kasnije. Vigemarka je Dodik prevario brutalno. Pred njim je potpisao Mehanizam koordinacije kako bi dobio pare od MMF-a, a onda se dva dana kasnije predomislio. Bitno je napomenuti da je Pismo namjere odmah isto večer poslano u Vašington, kako bi BiH dobila 550 miliona eura, odnosno zadužila se novim golemim kreditom.
Ono što je važilo u kafani pred Vigemarkom prestalo je važiti na parkingu. Sve je to Dodik uradio na zahtjev svog prijatelja Čovića.
Praksu nepoštivanja ambasadora u BiH uveo je upravo Dodik. Za njega je visoki predstavnik za BiH Valentin Inzko odavno “samo obično blebetalo”. Nije Dodik štedio ni američku ambasadoricu, koja ga od svog dolaska u BiH „politički ignoriše“ zbog njegovog antidejtonskog djelovanja.
U Bosni i Hercegovini sve gubiti kredibilitet i ništa više nije relevantno. Ako su sadašnje vlasti uspjele srozati autoritet svjetskih sila koje vedre i oblače Planetom, pitanje je šta im se i ko može i na koji način suprotstaviti u ovom trenutku.
Za BiH je sada najvažnije da se stvari počnu nazivati pravim imenima. Možda se na taj način prije izrodi rješenje za krizu. Jer, šta god se do sada mislilo o stranim diplomatama, sve je jasnije da nemaju više inventivnosti da se izbore sa krizom u BiH. To upravo odgovara sadašnjoj strukturi vlasti koja finalizira pljačku preostalih javnih kompanija i prirodnih resursa BiH, piše Patria.