Koliko je samo Ivo Robić bio ispred svog vremena…
Evo ga kako glumi Roberta De Nira iz filma New York, New York… koji će biti snimljen 20 godina kasnije!?
Još je zanimljivija priča koja se zove:
Kako je Mrki otjerao Roberta De Nira
Evo kako je to stvarno bilo, nemojte vjerovati drugima, ispričao mi Mrki kad sam ga pitao šta je istina… I njemu je bilo šega…
Dogodi se…
I ja tako jedne davne godine u Brsečinama nisam poznao Radu Šerbedžiju, pokušao ga otjerati kad se izvrnuo ispod “našeg duda”, nisam uspio, pa odnio svoj peškir i otišao da se cijeli dan kupam na mulo.
Tek poslije, kad sam se kasno popodne vratio pod “našu murvu” da pojedem nešto što je mama snijela na plažu, i kad je taj čovjek s malom djecom otišao, i kad mi je rodica rekla “kako je sladak Šerbedžijin sin, cijeli dan sam se igrala s njim”… spoznao sam…
Fol je u tome da je tih godina lako bilo otjerati plašljive Čehe koji prije nas “zauzmu naš hlad”. I ja, kako sam (naravno) prvi od naše familije sišao na plažu (šta li mladi ljudi vide u cjelodnevnom kupanju i sunčanju?), pokušavao sam da, uz standardne folove “mogu li ja malo da zalijem morskom vodom da otjeram mrave, znate ovo je NAŠE, hoćete se malo pomaći…” da objasnim “Čehu koji pokušava spavati, a djeca skaču po njemu i ne daju mu” da se pomakne.
Pravio se da spava, nije htio da se pomakne, ja sam se ostavio ćorava posla i, kao i obično tih godina, otišao na mulo. Briga me što starci neće imati hlada, odoh ja zauzeti busiju ispod parapeta i čekati da Sanja Slavkova i Ani siđu na plažu, a to je obično oko 12…
J… se mene za starije ljude i djecu koji se kupaju na plaži, odoh ja s omladinom na mulo…
I tako…
Da se ne biste smijali Mrkiju, bivšem bokseru Želje (teška kategorija, iz vremena kad je Goran Bregović bio predsjednik kluba), koji nas je prekrasno ugostio u New Yorku i pomogao Dijani iz St. Louisa koja je s velikim entuzijazmom organizirala turnejuZabranjenog pušenja po SAD-u i Kanadi (svi ti fini ljudi poput Mrkija i Dijane gube svoj teško zarađeni novac da bi napravili neko druženje, neku zezanciju za našu raju…) kako je otjerao Roberta De Nira iz svoje kafane… morao sam ispričati sličnu priču kako sam ja (neuspješno) istjerivao Radu Šerbedžiju ispod našeg hlada.
Znači – nisam primijetio da je “Čeh” ustvari preumorni Rade Šerbedžija koji je nakon predstave na Dubrovačkim ljetnim igrama (sad idu Olimpijske igre pa, djeco, upamtite – odigrati Hamleta je isti napor kao istrčati maraton!) doveo sitnu djecu u Brsečine… i zaspao tako jako da nije reagirao na moje polijevanje morskom vodom “da otjeram mrave”…
Evo sta se stvarno desilo “at Mrki's place” jedne davne godine. Našao sam ga na Facebooku i mnogo ga pozdravljam ako ovo čita!
Znači, Robert De Niro, koji je inače iz tog dijela New Yorka (“Gaga, kako ti je u New Yorku, šta radiš tamo?” Gaga: “Ništa, pomalo, ganjam ove mještanke…”) obilazio je moguće lokacije za svoj novi film (mislim da se u filmu Priče iz Bronxa može vidjeti “Mrki's place” ) i ova kafana mu se učinila prikladnom za film.
Lokal je bio zatvoren, no poznati glumac i režiser je vidio da su upaljena svjetla (Mrki je ostao sa svojom rajom u kafani poslije fajronta), pokucao na vrata, Mrki je otvorio, u onom mraku nije prepoznao vjerovatno najpoznatijeg glumca, a možda i čovjeka na svijetu (Taksista, Kum, Lovac na jelene, Bilo jednom u Americi…) i rekao mu: “No sir! Private only!”
Robert De Niro je vidio da nije prepoznat i skromno je otišao, nije izvodio nikakve kerafeke poput Branka Đurića Đure koji bi zasmijavao raju kad ga reva uhvati u tramvaju bez karte. U Bobijevom slučaju naravno to ne bi izgledalo: “Čega ba? Ko da ti plati kartu?”, nego: “You talkin’ to me?”.
I sutradan je fino došao po danu, pristojno se predstavio, ugodno su se družili i tako to… Kad je čuo odakle je, Bob je Mrkiju pričao kako je kao student autostopom putovao po Jugoslaviji… i ništa posebno.
Mnogi veliki ljudi su potpuno normalni, skromni i često možeti vidjeti kako tehničari na koncertima izgledaju i ponašaju se kao rock zvijezde, a same rock zvijezde dođu neprepoznatljivi na koncert, odsviraju svoje i odu.
No danas nećemo kao i obično govoriti o tome kako su rock zvijezde skromni ljudi (i loši kolumnisti!), nego o jednoj priči koja mi se urezala u sjećanja iz onih starih emisijaHronika FEST-a koje su išle kasno navečer za vrijeme trajanja tog filmskog festivala u Beogradu. Jedan stariji novinar prisjetio se svog druženja s De Nirom iz vremena kada on nije bio zvijezda, nego samo mladi glumac koji je imao neke promocije u Beogradu. S njim je bila njegova djevojka, mulatkinja koja je bila trudna i uglavnom je provodila dane u hotelu dok je Bob radio, tako da je on zamolio ovog čovjeka da joj se nađe pri ruci ako joj šta zatreba. I on skonta kupiti nešto za čitanje da joj ne bude dosadno. Nađe u knjižari na engleskom jeziku Na Drini ćuprija od Ive Andrića i odnese joj u hotel. I zaboravi na to…
I naravno, kako tada nije bilo interneta, a nisu ni bili ostali u kontaktu pismima, ovaj čovjek, tek kad je Bob postao zvijezda i o njemu počeše pisati novine, pročita da su tada, mnogo prije filma Taxi Driver, dobili kćerku i dali joj ime Drena…
Zaključak
Kad sam u petak pustio svoju emisijicu u 8, požurio sam pred Narodno pozorište, nadajući se da De Niro još nije ušao na otvaranje Festivala. Tako je i bilo. Imalo sam jaku želju da ga vidim izbliza i aplaudiram mu dok bude ulazio u Pozorište. Sve vrijeme sam, iščekujući da dođe, pjevušio pjesmu grupe Bananarama Robert De Niro's Waiting i razmišljao kako da naslovim kolumnu koja će izaći u utorak.
Kako je Mrki otjerao Roberta
Kako je Mrki otjerao Robert De Nira
De Nira mi se učinio šega naslov, ali ja sam ozbiljan kolumnista pa to nije naslov u mom stilu, kao ni Robert De NIŠRO Oslobođenje (opet Đurina provala).
I tako…
Mada, naravno, nemam “faktički” pravo da ovu kolumnu naslovim kako sam je naslovio (pogledati priloženi klip)… ja ću je ipak nasloviti onako kako sam je naslovio…