Sigi baš i nije bio zainteresovan za žene, s obzirom na to da je bio premoren, izgladnjivan i izgledao je kao kostur. Ipak, kada je ugledao Hanku, bez razmišljanja joj je prišao i počeli su razgovor, prenosi ABC Australia.
Upoznali su se na novogodišnju noć 1944. godine, 18 dana prije oslobođenja logora, a prije nego što su se rastali tu večer, Sigi ju je poljubio u obraz.
“Sjećam se tog prvog poljupca. Bio je veoma nježan, dok su svi ljudi u logoru u to vrijeme bili užasni”, rekla je Hanka prislanjajući ruku na obraz, baš kao što je učinila i u logoru prije 72 godine kako bi sačuvala Sigijev poljubac.
Sigi je radio u tvornici municije za nacističku vojsku, čak je i sabotirao proizvodnu liniju praveći manje metke nego što je trebalo, tako da su ispadali iz cijevi oružja.
Slučajno je načuo kako je Gestapo imao namjeru da ga uhvati na djelu te je pobjegao i sakrio se u obližnju ruševnu fabriku, a samo je Hanka znala gdje se nalazi.
Hanka je u više navrata rizikovala život noseći mu mrvice hljeba i ručno rađene deke kako bi ga grijale u hladnim noćima u kojima je temperatura padala i 15 stepeni celzija ispod nule.
Jedne noći je došla i obavijestila ga kako je logor oslobođeni i kako su slobodni. Sljedeći dan su se vjenčali, a zvaničnu svadbu imali su na 50. godišnjicu braka.
Dobili su dvije kćerke, a kasnije su se preselili u Australiju.
“Postigli smo mnogo. Imamo mnogo unučadi i praunučadi”, rekao je Sigi.
Škola koju pohađa njihov praunuk, College Bialik, trenutno radi na kampanji prikupljanja 1,5 miliona dugmadi kako bi odali počast djeci ubijenoj tokom holokausta. Sigi i Hanka donirali su 180 dugmadi za ovu akciju.