Piše: Goran Kovačević
Izgleda da mi olako zaboravimo da država nisu izjave političara i njihovih stranačkih namještenika. Nekoliko zadnjih dana digla se prašina oko referenduma, nema ko se nije oglasio.
Čak bi neki i vlastitu kuću da odvoje. Možemo se svi složiti da politika odavno nije bila ovako „aktivna“.
Svako svakoga optužuje za nešto, jedni prijete i prkose cijelom svijetu, drugi kukaju i traže zaštitu institucija koje su samo pola godine ranije proglasili politiziranim. Hajde da prekinemo ovu lakrdiju dok nije otišla predaleko!
Svi političari, ma šta mislili o sebi i nedodirljivosti svojih pozicija, trebali bi znati da su ipak izabrani voljom građana.
Da još napomenemo izabrani su da bi štitili i provodili zakone. Pa da im pomognemo. Vladavina prava je jedan od osnovnih stubova države.
Odsutnost vladavine prava vodi u anarhiju i samovlašće – omiljena riječ naših političara. Građani Bosne i Hercegovine, nebitno jesu li Bošnjaci, Srbi ili Hrvati, glasali su za uvažavanje i jačanje vladavine prava – ovo posebno napominjem, zbog svih političkih malverzacija oko referenduma.
Rasprava o referendumu kao pravu naroda sa jedne strane, ili davanja apokaliptične note tom istom referendum sa druge strane, je samo isprazna priča. Međutim, evo da prihvatimo priču o referendumu srpskog naroda kako to stoji.
Postavlja se pitanje gdje će Srbi koji žive u Federaciji Bosne i Hercegovine imati pravo da glasaju o ovim “važnim” pitanjima za srpski narod?
Ako ovo nije predizborna kampanja, zašto referendum nije organiziran poslije izbora, jer lokalni izbori ne dovode u pitanje poziciju entitetske vlasti. Eventualne promjene u strukturi lokalne vlasti nemaju nikakvog utjecaja na organiziranje referenduma.
Sa druge strane izjave predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakira Izetbegovića, koji nastupa ispred „bošnjačkog jedinstva“ da je referendum “probni balon za otcjepljenje Republike Srpske od Bosne i Hercegovine“, udar je na ponos Bošnjaka.
Činjenica da je Bošnjaka preko 50% u Bosni i Hercegovini ne dozvoljava bilo kom političaru da se igra sa državom koju taj narod želi, a to je Bosna i Hercegovina, izuzev u situaciji ako taj narod ne želi tu državu.
Po reakcijama SDA vrha koje su “blage ili nikakve”, uz vidljivu nezainteresiranost za status Bošnjaka u Bosni i Hercegovini, izgleda da će oni pristati uz opciju nek’ se referendum održi, jer njegovi rezultati nisu obavezujući tako da od toga nema ništa.
Situacija oko referenduma je vrlo čista. U novembru 2015. godine Ustavni sud BiH je odlučio da je Zakon o praznicima Republike Srpske u članu 3. stav b suprotan Ustavu Bosne i Hercegovine i Europske konvencije o ljudskim pravima.
Također, Sud je naložio vlastima Republike Srpske da u roku od šest mjeseci otklone ovu povredu – da se sporni član usaglasi sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Vlasti u Republike Srpske to nisu uradile i svjesno ignorišu tu odluku poduzimajući radnje kojima žele onemogućiti njeno izvršenje. Ovakve aktivnosti su direktno negiranje vladavine prava ali i dovođenje u pitanje i drugih odluka ovog Suda koje su donesene ili bi mogle biti donesene u nekim budućim apelacijama.
Stanje u kojem smo se našli nije političko, bez obzira koliko se političari oglašavali oko toga i šta govorili. Država ima mehanizme da rješi ovaj problem, jer u državi postoje institucije, mimo političkih stranaka, koje ovo mogu riješiti u kratkom vremenskom periodu.
Naime, Krivični zakon Bosne i Hercegovine propisuje da je neizvršavanje odluke Ustavnog suda BiH krivično djelo za koje je propisana sankcija. Ostvareni su svi uslovi da se određene osobe iz Vlasti Republike Srpske pozovu na odgovornost. Na potezu su sada Tužilaštvo Bosne i Hercegovine i SIPA.
A naši političari? Oni još uvijek gledaju u svoje strane nalogodavce, pa će “zatezati lanac” do one mjere dok ih stranci ne povuku nazad.