Mile Kekin, frontmen grupe Hladno pivo, govori za Oslobođenje o angažmanu, nastupima i regionalnoj sceni
U petak je u Domu mladih na Sarajevsko After Filmu nastupila popularna grupa Hladno pivo, čiji je frontmen Mile Kekin, došavši u rockerskom maniru autobusom iz Splita, nakon pet-šest sati vožnje, spremno stao pred novinare i prije koncerta odgovarao na pitanja. U razgovoru za Oslobođenje govorio je o angažmanu u muzici, nastupima, pjesmi “Ja nisam vaš” i regionalnoj sceni, osvrnuvši se i na promjene u muzici Hladnog piva.
Reakcija na nacionalizam
– Ne mogu reći da su nas naši izdavači tjerali da smanjimo gitare ili da mijenjamo tekstove. Od prvog albuma je bilo tako, nikad nas nisu te neke strukture stiskale. Mi smo više sami imali potrebu da se mijenjamo, a mnogi naši fanovi plaču zbog tih promjena. Kad smo objavili album “Svijet glamura”, mnogi su govorili da to nije više Hladno pivo. Fanovi moraju biti spremni da ćemo napraviti nešto što im nije po guštu, jer mi kao bend osjećamo da tako treba, objasnio je Kekin.
Večeras (u petak navečer, op. a.) ste u drugačijem okviru, program se zove Sarajevo After Film, održava se u vrijeme jednog filmskog festivala. Da li se takvi nastupi razlikuju od koncerata i šta donose?
– Da, pored naših najvećih fanova, večeras će biti i onih koji su se došli na after party lijepo zabaviti, zato ćemo odsvirati najveći dio naših hitova. Kad sviramo samo pred našom publikom, kao prošle godine kad smo promovirali novi album, onda ubacimo i poneku pjesmu koju bi samo oni mogli znati. Večeras ćemo pokušati napraviti što bolju zabavu za sve ljude koji dođu na svirku. I uopšte, mnogo smo svirali ovo ljeto, sviraćemo još jer uskoro imamo još 6-7 koncerata, a onda dolazi veliko finale, sviramo prvi put u Dublinu i u Corku i Beču.
Nedavno ste primijetili da su tekstovi vaših pjesama postali oštriji. U toku posljednjih dvadeset godina, možete li reći šta se promijenilo u smislu vašeg angažmana i relacija sa publikom?
– Prije su ljudi imalo mnogo više smisla za zezanciju. Mislim da se u zadnje dvije-tri godine osjeća mnogo više zaluđenosti i agresivnosti pogotovo preko društvenih mreža. Mnogi se hrane mržnjom, a vjerovatno neke stranke u koje zadireš imaju svoje plaćene hejtere. Ima jako puno frustriranih ljudi koji se liječe preko tih društvenih mreža. To je poraslo u odnosu na period otprije pet-šest godina.
Govorili ste i o tome koliko nezadovoljstvo ima udjela u vašim pjesmama. Je li to plodotvorno, kao što je bilo nedavno, kad je pjesma “Ja nisam vaš” izazvala burne reakcije u hrvatskoj javnosti?
– Ta je pjesma bila odgovor na povratak nekih nacionalističkih politika koje su se javile u zadnjih godinu dana. Neki ljudi za koje sam zaboravio da su živi su se vratili na male ekrane. To je bila moja reakcija na reinterpretaciju povijesti u koju nisam htio petljati bend, već uzeo gitaru, napisao pjesmu, odsvirao je i postavio to na YouTube.
Smisao rock and rolla
– Bio sam dovoljno pametan da spriječim mogućnosti komentiranja videa. U takvim situacijama, svako bi kao stihotvorac, kantautor, muzičar ili kao glumac trebao napraviti nešto na svom polju, kad vidi da ide nešto u krivo. Bilo je mnogo savjeta sa strane da to nije pametno i da ću se zamjeriti ovima ili onima, no ako ćeš tako gledati, onda se postavlja pitanje čemu uopšte smisao bavljenja nekakvim rock and rollom, da li trebaš biti bezopasni ukras oko politike, bezopasno bockati ili koliko daleko možeš ići.
U jednom bh. bendu su rekli da ne bi postojali da nije bilo Hladnog piva. Kako gledate na postjugoslovensku rock scenu, da li to funkcionira kao jedna cjelina ili postoje razlike?
– Ja mislim da su razlike bile veće prije deset godina nego sad. Sad sviramo sa svim bendovima, na svim festivalima, isti bendovi sviraju na rock festivalima u Hrvatskoj, Bosni i Srbiji. Svirali smo sa Goblinima, sa S.A.R.S.-om, jedino sa Letu štuke bendom nismo svirali na istom festivalu, a volim slušati taj bend. Mislim da se te granice što se tiče rock and rolla sve više brišu.