Sve popularnija FB grupa pod nazivom “Pedalaši”, koju čine biciklistički entuzijasti iz Kaknja i Visokog, ove nedjelje je pohodila Maglić (2386 mnv), najviši vrh Bosne i Hercegovine.
Kako je to sve izgledalo pročitajte sami i pogledajte prelijepe fotografije nastale na ovoj turi.
Prenosimo vam tekst sa njihove Facebook stranice:
“Ovaj put, četveročlana ekipa u sastavu Armin, Osman, Vahid i Merfid već u 5 sati je bila na putu prema Tjentištu odakle polazi avantura. Prvobitni plan je bio doći do Trnovačkog jezera i procijeniti da li smo spremni popeti se na vrh Maglića. Od Tjentišta do ulaska u Nacionalni park Sutjeska većim dijelom vodi asfaltni put iz komunističkog perioda.
Na ulazu u NP Sutjeska dočeka nas ljubazni čuvar koji nam na naše iznenađenje pored ulaznica naplati i ulaznice za bicikla, malo jeftinije nego naše. Dalje smo se obradovali makadamskom putu koji vodi sve do Prijevora, a poslije tog planinarskom stazom do Trnovačkog jezera. Usput smo uživali na vidikovcima Beškita i Skakavac odakle se pruža prelijep pogled na Peručicu, jednu od posljednjih prašuma u Evropi i vodopad Skakavac.
Dalje prelazimo i granicu sa Crnom Gorom. Trnovačko jezeru se nalazi na teritoriji Crne Gore na nadmorskoj visini 1517m okruženo planinskim masivima čiji vrhovi prelaze 2000m. Na jezeru smo bili već u 13h, nakon ručka i kratkog odmora odluka je da ipak probamo doći do vrha, ali ovaj put bez bicikla. Odmah na početku uspona planinarskom stazom naišli smo na planinare koji se bili skeptični na naš poduhvat i mogućnost da se vratimo prije potpunog mraka, ali nismo odustajali. Nastavili smo dalje.
Bili smo upravu i dobro procijenili svoje mogućnosti. Nakon nešto više od 2 sata uspona i 5,5 km bili smo na vrhu Maglića (2386mnv) i najvišem vrhu Bosne i Hercegovine. Osjećaj i naše zadovoljstvo se ne može opisati riječima. Na vrhu, kao po dogovoru sretnemo i upoznamo Dinu iz BBK Daj Krug, reprezentativca BiH u brdskom biciklizmu.
Naravno, uslijedila je zajednička fotografija, pomogli su nam Francuzi za koje nam još uvijek nije jasno gdje su otišli sa vrha. Sreli smo i dvoje mladih Engleza koji će nas kasnije oduševiti svojom pozitivom. Kako smo u borbi sa vremenom, na vrhu se nismo zadržali dugo, povratak do jezera bez zaliha vode je dug.
Na našu sreću postoji voda na Dragoš Sedlu, neposredno pored planinarske staze koja vodi prema Trnovačkom Durmitoru. Rijedak izvor na toj nadmorskoj visini. Već umorni na jezeru smo bili u 18:15, kratak predah i nazad, sad je već izvjesno da do Tjentišta nećemo stići prije potpunog mraka. U tom trenutku bitno nam je bilo izaći na Prijevor (1660mnv) odakle slijedi cca 15 km spusta do Tjentišta. Uspjeli smo izaći sa planinarske staze, već pada noć, nakon nekoliko kilometara spusta nailazimo na ono dvoje Engleza.
Do tog trenutka smo mislili da mi loše procjenjujemo – kažu da su loše procijenili vrijeme i da su izgubljeni bez hrane, al još uvijek pozitivni i nasmijani. Nakon što smo im objasnili da su na pravom putu i ponudili nekoliko čokoladica bili smo prinuđeni ostaviti ih da pješače kroz šumu do Tjentišta. Oni su barem imali lampe da osvijetle sebi put.
Noćni spust sa Maglića je na svu sreću prošao bez problema, mada nije bilo nimalo jednostavno kroz gustu šumu bez lampe spuštati se noću. “Pedalaši” su i ovaj put uspjeli, kao što Armin napisa u knjigu na vrhu OVO ĆEMO PONOVITI, ALI IZNOSIMO BAJKOVE.”