Iznenađujuće oštro, jučer je reagirao predsjednik SBB Fahrudin Radončić na najavu da će se 1. septembra putem Sarajevske berze na vanrednoj aukciji prodavati 39,9 posto državnog paketa dionica FDS-a za 42,7 miliona KM.
On je javno pozvao premijera Fadila Novalića i Vladu FBiH (svoje koalicione partnere SDA i HDZ BiH), i svog ministra za energetiku i rudarstvo Nermina Džindića da do daljnjeg odlože ovu prodaju, jer se mora „zaustaviti otimačina javnih kompanija“, piše novinska agencija Patria.
Odluku o hitnoj prodaji javnih kompanija, sa većinskim državnim kapitalom Novalićeva vlada donijela je još u junu 2015. godine.
Tada su preduzeća svrstana u tri kategorije: strateška, preduzeća sa poteškoćama u razvoju i preduzeća spremljena za privatizaciju.
Toj sjednici, 18. juna 2015. godine nisu prisustvovali ministri Demokratske fronte, koji su dali neopozive ostavke, tako da su ministri iz dvije stranke SDA i HDZ BiH odlučili da u prodaju idu: Aluminij Mostar, ArcelorMittal Zenica, Bosnalijek, Energoinvest Sarajevo, Energoinvest Comet d.d. Sarajevo, Energopetrol d.d. Sarajevo, Fabrika duhana Sarajevo i Sarajevo-Osiguranje u kojima ukupan državni kapital prelazi iznos od 700 miliona KM, a možda čak i više obzirom da su se knjigovodstveno prikazivali lažni podaci o finansijskom poslovanju.
Do sada su putem berze propala dva pokušaja prodaje Sarajevo-Osiguranja, u kojem država ima kapital od 45,49 posto. Obzirom da su drastično smanjivane cijene dionica na berzi, jasno je i ekonomskim laicima, da se radi o dobro osmišljenom planu prodaje u bescijenje (pljačke) jedine domaće osiguravajuće kuće.
Ono što je indikativno, jeste i podatak da Vlada FBiH kao jedan od najvećih dioničara u Sarajevo-Osiguranju, svoju imovinu ne osigurava u vlastitoj osiguravajućoj kući, već u stranim.
I taj podatak ostavlja prostora da se otvoreno sumnja, da Novalićeva vlada ( tada samo SDA i HDZ BiH) koja je donijela odluke o privatizaciji za cilj ima samo rasprodaju preduzeća u kojima je većinski vlasnik sa već dogovorenim partnerima (domaćim i stranim).
Obzirom da svi ovdje dobro već znaju da se radi sve po taktici „IMT“ (ima li tu mene), ne treba sumnjati da su se u sve privatizacije ugradili oni koji su i donijeli ovakvu odluku.
Zabrinjava i informacija da su kroz knjigovodstvene knjige lažno prikazivane vrijednosti državnog kapitala, a sve u cilju da se javnosti zamažu oči pričama kako se radi o kompanijama koje nisu profitabilne, te da stvaraju gubitke.
Tako je ciljano obarana vrijednost u Energopetrolu na samo 15,1 milion KM, FDS na 51,1 milion KM, te Aluminij na samo 83,6 miliona KM…
Dobro osmišljen plan prodaje u bescijenje kompanija sa većinskim udjelom državnog kapitala, Novalić i ministri pravdali su i pravdaju uporno zahtjevima MMF-a i Reformskom agendom. Ustvari, prava riječ bi bila prepadaju, a ne pravdaju.
Kredit MMF-a od milijardu KM koji je dobila BiH nije poklon. „Krvavo“ će ga otplaćivati buduće generacije, a da i ne znaju (kao ni mi sada) u šta će biti utrošen i koji su to do kraja precizirani uvjeti ove međunarodne finansijske institucije.
Netransparentno se sve radi, skriva se od javnosti šta su zahtjevi međunarodne zajednice, svakodnevno isplivavaju na kašikicu detalji iz Reformske agende, lažno se prikazuje finansijsko poslovanje javnih kompanija, uvode se novi nameti….
I sve bitne odluke, o imenovanjima i o prodaji državnih kompanija, donose se, valja napomenuti, najčešće na hitnim telefonskim sjednicama!
U kompanijama koje je Vlada označila da idu u hitnu privatizaciju radi na hiljade ljudi. Šta će biti s njima kada se rasproda ko zna kome već Sarajevo-Osiguranje, FDS, Energopetrol… Hoće li završiti na ulici? Ima li plana za takav scenarij ili se prodaje samo da se šta ugrabi bez razmišljanja o ljudima koji tamo rade. Hoće li Vlada uvjetovati one koji „kupe“ državne kompanije da ne smiju otpuštati radnike?
Gdje će završiti novac od prodaje kompanija? Novalić kaže u budžet pa da se isplaćuju redovno penzije. Ko bi rek'o čuda da se dese. Pređimo preko ove njegove izjave, jer premijer koji poručuje građanima da se razbacuju krajnje je neozbiljan te se i priča o punjenju budžeta može posmatrati kao neslana šala iz njegovog arsenala.
Nema nikakve validne analize u prodaji javnih kompanija, nema strategije, osvane samo tako na berzi da se prodaju dionice, osim one „IMT“ ili „ja tebi ti meni“… Sve se radi krajnje netransparentno, i niko ne odgovara ( pitanje je hoće li ikada) za finalizaciju pljačke državnih kompanija.
Zabrinjava situacija da se prodaja odvija u periodu kada ne zasjeda Federalni parlament koji bi trebao kao najviši organ zakonodavne vlasti raspravljati i o tome. Kompanije padaju jedna za drugom u tišini. Padaju i silni objekti, imovina ovih kompanija van granica BiH, u susjednoj Hrvatskoj i Srbiji, vrijedni na desetine miliona maraka.
Mnogi u BiH priželjkuju scenarij iz Srbije. U julu 2013. godine Tužilaštvo susjedne države pokrenulo je krivične prijave protiv tri bivša ministra, 11 bivših direktora javnih preduzeća, jednog aktuelnog direktora javnog preduzeća i nekoliko sudija i tužilaca.
U procesu rješavanja slučajeva 24 sporne privatizacije u Srbiji podignute su prijave protiv 115 osoba, a ukupna materijalna šteta načinjena budžetu države prema tim prijavama iznosila je 70 miliona eura.
Možemo li i mi u ovoj napaćenoj zemlji gledati taj akcioni film?
Ne treba čuditi, kada Novalićeva vlada i njegovi savjetnici, odnosno SDA i HDZ BiH rasprodaju „dogovorenim partnerima“ kompanije koje su svrstali u kategoriju „hitna privatizacija“ i pređu lagano bez puno pompe i na drugu kategoriju – privredna društva s poteškoćama u poslovanju među kojima su Agrokomerc ( dio već prodat u bescijenje za 2,2 miliona KM), Fabrika duhana Mostar, IP Krivaja, Konfekcija Borac Travnik, Feroelektro a onda juriš i na strateška privredna preduzeća kao što su BH-Gas, BH Telecom, Igman d.d. Konjic, JP Autoceste FBiH, JP BH Pošta, Elektroprivreda BiH, JP Elektroprivreda HZHB Mostar, Union banka Sarajevo….
Imaju do kraja mandata još dvije godine. Za protekle dvije su nas unazadili najmanje deset. Gdje ćemo s njima dogurati 2018. godine? U 1996. godinu, na početak kada je sve bilo spaljeno, razrušeno i opljačkano.