Visoko je uvijek imalo izrasle ljude svoje sredine koji su otvorenim srcem znali sebi život učiniti lagodnim, a pokoljenjima na vrijeme osigurati blistavu budućnost, istovremeno pružajući sreću i utočište onima koji se bili potrebni Visokom ili nisu imali gdje drugo, a da to mnogi ničim nisu zaslužili ni tada a ni danas.
Oni pametniji su shvatili da starosjedioci imaju pravo spominjati sve ono što čini čaršiju, manje pametni, bukači, pokušali su ugurati glavu tamo negdje u ……. Srećom čaršija pamti i šuti kad psi laju, a vjetar lavež nosi.
Nemojmo zaboraviti da je lokalna zajednica davno radila, planirala i donosila odluke stvarajući novine koje danas izgledaju sitne i nebitne, ali su tada značile mnogo i na našu sreću držale kontinuitet razvoja naprednog života čiju korist i danas osjećamo.
Postoji jedna priča koju je moja generacija često prepričavala, a svodila se na želju da se u Visokom napravi jezero, da imamo branu, a onda i malu hidrocentralu, malo više struje jer je u tadašnje vrijeme gorjela sijalica male snage koja je samo osvjetljavala avlijske buđake i bitna mjesta po gradu. Sve ostalo je bilo skupo i nedovoljno za korištenje.
Jezero je trebalo biti brana i sopstvena struja, ali sticajem okolnosti nije se ostvarilo zbog neznatnih razloga. Istinita priča koja se nije ostvarila ni davno, ni jučer, a i nikada pogotovo neće.
Veliki broj Visočana ne zna da se do dolaska Austro-Ugarske rijeka Fojnica zvala Željeznica. Rječica koja ide iz Kreševa zove se Gvožđankam, a rijeka koja nasta na samom ulazu u Fojnicu dobi ime Fojnica koja osta ubilježena u svim kartama poslije odlaska Osmanlija.
Ostalo je zabilježeno:
Izgradnja jezera i hidrocentrale na rijeci Fojnici za potrebe Visokog
Slijedeći dalje dokumente Općinskog vijeća, padaju u oči česte promjene i isticanje pojedinih ljudi ovoga kraja. U težnji da se nađu bolji putevi, izrastaju ličnosti koje daju znatan udio u promjenama. Nestalo je iluzija da se bilo šta može postići lahko i za kratko vrijeme.
Primjera radi prisjetimo se kako je biralo Općinsko vijeće, a biralo se ko’ i danas.
Kad god bi se izabralo Stranačko vijeće, na čelu bi stajao gradonačelnik i vijećnici, a ako bi bilo izabrano vanstranačko, opoziciono, vijeće na čelu bi stajao komesar, vijeće bi postajalo Savjet, a vijećnici savjetnici.
Od polovice 1925.god. pa do 1929.god. na čelu je komesar.
Evropa je napredovala, studenti su išli na školovanje u Evropu, donoseći prosperitetne novine koje su se brzo prihvaćale.
Bilo je jasno da se bez nove pogonske energije, struje i školovani mladi kadrovi ne mogu naći pozitivna rješenja i podržavajući industrijsku revoluciju koja je u Evropi odavno „buktala“.
Od 1925.god se vodi akcija za elektrifikaciju Visokog. Komesar je bio geometar iz Visokog Danilo Nikolić. Bio je veoma dinamična i dalekovidna ličnost uz pomoć dva savjetnika koji su shvatili na vrijeme da se dalje ne može ići ako se ne prate evropska mjerila i napredovanje, bilježnik Muhamed Ahić i učitelj Sabrija Limo.
 |
 |
 |
| Danilo Nikolić, nadgeometar | Limo Sabrija, učitelj | Ahić efendija Muhamed, notar |
Od 1925.god. do 1928.god. vodi se borba za elektrifikaciju čaršije. Dogovoreno je da se napravi visočka hidrocentrala na rijeci Fojnici, a izgradnja i nabavka opreme povjerena je Simensu.
Danas bi rekli: projekt i izgradnja mini centrala.
Ali, isto kao i danas, projekt se ne ostvari.
Komesar nije uspio dobiti saglasnost mlinara na rijeci Fojnici, posebno mlinara Džafić Raifa, koji je vjerovao samo vodenom mlinu za žito.
Džafić Nazif, viđeni mlinar
Nađeno je solomonsko rješenje:
Dalekovod iz rudnika Breza.
Elektrifikacija je išla veoma brzo. Završena je 1928.god, odnosno danom kad je progorjela javna „lamba“ kako je tada narod govorio za javnu rasvjetu.
Prijedlog da se elektrificira Visoko datira od 1926.god. Neki Žakula iz Zagreba je bio zagovornik izgradnje brane i hidroelektrane na mjestu Bukovi. Izgleda da je bio pravi menadžer pa je insistirao da se radovi povjere firmi „Simens“. Sve je bilo dogovoreno, predugovor potpisan ali se odustalo od prijedloga jer komesar opštine geometar Danilo Nikolić nije uspio postići dogovor sa mlinarima na rijeci Fojnici.
Radove na trasiranju i izgradnji dalekovoda od Breze do Visokog, elektrifikacije grada izvodio je Rudolf Jakovina iz Zagreba uz svoje stručnjake, a od Visočana su radili stari majstori Ajdinović Rahman-Raho i Hajdarević Asim, Mujo Bojčić, koji su se prije toga bavili istosmjernom strujom.
Elektrifikacija Visokog okončana je 26.04.1928.god, danom završetka tehničkog prijema izvedenih radova. I tako progori „lamba“ u Visokom zahvaljujući Brezi, a Visoko ostade bez jezera, hidrocentrale i sopstvene struje.
Ljudi umiru, često ih zaborave, ali kad se spomenu djela on postanu ljudi od sjećanja.