Ovo bi bio naslov slobodne školske teme dan poslije nedjeljne šetnje.
Na dobro poznatoj stazi, kojom hodim već decenijama, na mjestu kojem uvijek posvetim nekoliko minuta meditiranja ne nalazim poznati objekat, spomenik tragičnom događaju i nesretno preminuloj osobi. Tu je bila stanica za predah i za molitvu napačenoj duši nesretnog izviđača. Okrenem se oko sebe i vidim da viri jednim krajem iz grmlja nekoliko metara dalje, spreman da se otkotrlja niz padinu…
Davno se zbila ta tragedija: 1975, kako piše na betonskom stilizovanom listu i nisam poznavao osobu koja je nesretno izgubila glavu. Sve što sam znao bilo je da je jedan mladi život nehotice prekinut, tu u divljini, zrnom iz lovačke puške. Teško mogu i da zamislim koliko bola i tuge je palo na porodicu, koliko žalosti i suosjećanja od njegovih drugova izviđača, prijatelja, poznanika, komšija i onih koji su ovaj beton izlili i dovukli ovdje, Bogu iza nogu.
Zašto se ja stidim?
Zato što sam siguran da vandali:
– prvo, žive u istom gradu ili bar istoj općini gdje i ja – teško bi se neko sa strane usudio na ovakav potez, bilo bi ih strah, a oni su svakako miševi,
– drugo, pripadaju mojoj nacionalnoj skupini – što je sigurno jedan od glavnih motiva ovakvom vandalizmu, ime na spomeniku je od “onih drugih”,
– treće, nemaju pojma sta su uradili – tolike su neznalice – i pošto su vjerovatno mlađe osobe, pod teškim su uticajem atmosfere u porodici, nesretnih TV stanica i internet portala dozrelih za zabranu.
Nemam grubih riječi za njih, preduga ekspozicija najpoganijim otrovima je učinila svoje. Da su drugačije okolnosti bilo bi mi ih čak i žao jer ih vidim kako u skoroj budućnosti, obespravljeni i umorni pričaju kako su oni iz te i te države sa Balkana koja više i ne postoji i koju su pod čudnim okolnostima profućkali i kako su neki drugi krivi i kako su oni uvijek bili Evropljani i spremni za druge i drugačije, evo, baš kako je ovdje u Njemačkoj, Holandiji i kako da imaju još jednu šansu ne bi se tako lahko dali prevariti…
Ali okolnosti su takve da se moramo razvrstati: na one koji jesu i one koji nisu…ma šta to značilo.
Dragi izviđači, sugrađani, dragi Bosanci i Hercegovci, vratimo spomenik na mjesto i sve stvari vratimo na mjesto. Nemamo više vremena.