Mirsad Čučuk iz Uvorića. Njegov otac Esad je bio radnik u „Vitex“-u (sada je penzioner), majka Ajiša je domaćica. Rođen je u Sarajevu 1975. godine. Osnovnu školu završio u Gračanici a srednju matematičko-fizičko-računarsku školu u Visokom. 1995./96. školske godine upisao Metalurški fakultet (sadašnji Fakultet za Metalurgiju i materijale) u Zenici gdje je diplomirao u prvoj generaciji na odsjeku za nemetalne materijale te sada ima zvanje diplomirani inženjer nemetalnih materijala.
Nedugo nakon diplomiranja zaposlio se u slovenačkoj firmi „Bosio“ d.o.o. zastupništvo Zenica na radnom mjestu „Tehnolog-menadžer“ na kojem se usavršio u kontaktima i izgradnji poslovnih odnosa sa drugim preduzećima. Zahvaljujući dobrom odgoju od strane majke i oca te školovanju uz konstantan rad tokom faktički cijelog života, sve poslove kao stručnjak obavljao čestito, marljivo i pošteno je vrlo brzo postao prepoznatljiv u firmama koje su se bavile nemetalnim materijalima.
2004. godine počeo raditi u firmi „IGM“ d.o.o. Visoko kao Tehnolog u fabrikama ciglarskih proizvoda. Posjetio i upoznao veliki broj preduzeća u Srbiji, Hrvatskoj, Austriji i Sloveniji, prošao veliki broj seminara i radionica pri čemu se konstantno usavršavao tako da posjeduje certifikate iz oblasti ISO standarda, mjeriteljstva i laboratorijskih ispitivanja. Aktivno se služi engleskim jezikom a završio je i četvrti stepen njemačkog jezika.
Od 2002. godine bio stalno nastanjen u Zenici te je svakodnevno putovao na relaciji Zenica – Visoko.
2014. godine se vratio u Uvoriće i sa sobom donio znanje i stručnost. Oženjen, supruga je diplomirani ekonomista, i otac dječaka od 9 godina. Predsjednik je Vijeća roditelja osnovne škole „MĆĆ“ Veliko Čajno te član školskog odbora iste.
Na Mašinskom fakultetu u Zenici odslušao postdiplomski studij Metrologija, sve predmete položio sa desetkama te uradio i Magistarski rad i sada čeka datum odbrane istog, tako da će vrlo brzo biti magistar tehničkih nauka.
„Bez obzira na sve što će se u narednom periodu predizborne kampanje dešavati, ne želim nikoga od vas da naljutim ili na bilo koji način povrijedim. Znam da mnogi od vas osjećaju animozitet prema politici ili nečemu što je drugačije. Svjestan sam da se kod nas sve više u poslijednje vrijeme podižu ograde nacionalističkih torova i moja je privatna stvar da sam Bošnjak koji svakim damarom svoga bića vjerujem u dragog Allaha, čije dijete ide u mekteb, koji redovno kolje kurbana i posti mjesec Ramazana, čija je uža familija izgubila najmilije u prokletom ratu boreći se za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu – ali moj javni je stav da se ne slažem sa nacionalističkim podjelama na „naše“ i „njihove“ jer u našem društvu postoji ustvari samo jedna podjela. To je podjela na „njih“ koji imaju novac i moć i na „nas“ koji to nemamo i čekamo u redovima. Jako dobro to znam jer sam do sada u životu sve stekao časno i na teži način.
Prije petnaestak godina, tokom mog studiranja, i ja sam vikendima istovarao kamione vreća brašna, soli, šećera, radio u pekari, konobarisao po kafićima, i ne stidim se toga. Ni danas situacija nije bolja. Moćni gaze a zakonodavci šute, radni dan od dvanaest sati, otkazi se dijele zbog opravdanog bolovanja, nova zaposljenja se skupo naplaćuju, mladi i školovani autobusima odlaze vani „trbuhom za kruhom“, država i društvo se cijepa na dijelove.
Ja više ne mogu da se držim po strani! Zbog svega toga i naročito zbog uspomena na sve naše koji su živote dali da BiH bude cjelovita, nalazim se na listi SDP-a kao jedine partije ZA SVE NAS. Jer SDP nije nacionalistička stranka nego zajednica ljudi koji BiH osjećaju kao svoju domovinu, jer SDP poštuje radnika i bori se za njegova prava, jer SDP daje iste šanse ženama kao i muškarcima, jer SDP voli mlade i poštene i daje im priliku da izgrade bolji život svojim radom, jer SDP njeguje kulturu i ponosi se našim sportašima, jer SDP baštini našu tradiciju i historiju. Jer SDP je jedina opcija za progres i napredak svih nas bez obzira na naciju i spol.
Ukoliko neko od vas, dragi prijatelji, osjeća slično i želi mi dati podršku – SDP br. 12. Ukoliko ne, i dalje sam vaš prijatelj i dobar komšija jer poštujem svačiji izbor i mišljenje. Ipak, duboko u sebi se nadam da je i vama dosta ovakvoga stanja i da želite promjene na bolje.
Prepoznajte politiku istine i glasajte ZA SVE NAS“
Kao vijećnik ću se zalagati:
* da Općina inicira, stimuliše i pomogne lokalne privrednike u zajedničkom projektu otvaranja Poljoprivrednog centra koji će se baviti preradom poljoprivrednih prozvoda i proizvodnjom salata, džemova, mermelada, sokova, a koje će garantovati otkup naših poljoprivrednih proizvoda. Siguran sam da bi se omasovili zasadi poljoprivrednih kultura a mnogi od nas odlučili i na plasteničku proizvodnju ukoliko bi imali osiguran otkup. Time bi se sigurno povećala poljoprivredna proizvodnja (kao što je slučaj sa malinom) i stepen samozapošljavanja. Istovremeno, Centar bi osigurao stručnu pomoć i vodstvo kroz proizvodnju a stanovništvo sa naše općine bi gradilo sebi bolje sutra vlastitim radom. Oko istog bi se razvila nova poljoprivredna gazdinstva i to bi bio jedan poslovni inkubator koji bi se brinuo i o kreditiranju poljoprivredne proizvodnje i plasmanu poljoprivrednog repromaterijala prema kooperantskim poljoprivrednim gazdinstvima.
* da svako selo i prigradska naselja koja to nemaju, dobiju uličnu rasvjetu, natkrivena mini autobuska stajališta, trotoar sa ivičnjacima sa barem jedne strane ulice za bezbjednu šetnju i put djece do škola.
* izradu socijalne karte općine u svrhu brige lokalne zajednice za svoje građane i građanke u svakom pogledu, a naročito za socijalno ugrožene sugrađane (koristeći rezultate popisa, te evidencije koje postoje u općinskim službama i centru za socijalni rad). Osnovna vodilja je da u svakoj kući mora biti uposlena bar jedna osoba.
* da općina prati rad osnovnih škola, analizira uspjeh u učenju i vladanju učenika/učenica i predlaže mjere za unapređenje odgojno-obrazovnog rada u osnovnim školama (prema svim važećim Zakonima o osnovnom odgoju i obrazovanju).
* izgradnju i održavanje objekata za zadovoljavanje kulturno-sportskih potreba seoskog stanovništva i gradskih četvrti koje to nemaju. Nije skupo i nije nemoguće da u saradnji sa lokalnim stanovništvom sela i gradske četvrti imaju barem 20×20 m asfaltiranog prostora za rekreaciju uz mali nogomet, košarku i sl.
* da svako selo i prigradska naselja koja to nemaju, dobiju uslugu sakupljanja i zbrinjavanja smeća u kontejnere.