Dodiku je ovo prvi referendum, a drugo referendumsko pitanje: ono treće – o otcjepljenju Republike Srpske – koje obećava za 2018. a i prije ako zatreba – ne ovisi više o njemu.
I bi referendum. U času dok nastaje ovaj tekst, izlaznost baš i nije u skladu sa očekivanjima lidera SNSD-a i predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, no ne treba sumnjati – referendumska matematika je čudo, a kako se već danima sprema proslava – nagledat ćemo se mi slavljeničkih parada. Drugo je posve pitanje šta zapravo slavi Dodik? Sadik Ahmetović, državni poslanik SDA, referendum zove (pre)skupom anketom. Kako god ga zvali, referendum ostaje ozbiljan presedan: radi se o glasanju o odluci najviše sudske instance ove zemlje, izjašnjavanju o presudi Ustavnog suda BiH, koji je uz to svojom privremenom mjerom zabranio održavanje referenduma.
Da neko mora snositi posljedice jasno je i Dodiku: još nije čestito ni ubacio svoj listić, a već je požurio da kaže – “Ako neko hoće da hapsi, neka hapsi cijeli referendum”. Čuj sad i hapšenja se spominju? Pošto Dodik nije nimalo naivan, da vidimo o čemu se radi: buru u čaši vode pokrenuo je beogradski Danas najavom privođenja ne cijelog referenduma, već samog Milorada Dodika, no tek nakon suspenzije glavnog tužitelja Tužiteljstva BiH Gorana Salihovića, za kojeg Danas tvrdi kako ne radi u javnom, već u Dodikovom interesu.
Salihovićevoj suspenziji Danas se nada koliko sutra (da ne kažem danas). Domaća javnost zna o čemu je riječ: protiv glavnog tužitelja Tužiteljstva BiH vodi se disciplinski postupak zbog opstruiranja istraga čiji je – čuj sad – upravo Dodik jedan od važnih aktera.
Sam se Salihović javno, na stranicama Oslobođenja, pohvalio kako je predsjednik RS-a važan faktor istrage u slučaju Pavlović banke i to zbog kredita za kupovinu vile na Dedinju. I onda je Tužiteljstvo BiH dobacilo do američkog državljanina i vlasnika Pavlović banke Slobodana Pavlovića, ali nije nikako uspjelo da zatraži i dobije iskaz od Milorada Dodika, nastanjenog u Laktašima. U međuvremenu su se pojavili i transkripti prisluškivanih razgovora iz kojih se dalo zaključiti kako nije problem u efikasnosti SIPA, već u dogovornoj politici glavnog tužitelja protiv kojeg disciplinski tužitelj vodi istragu.
Hoće li zaista Salihović biti suspendiran odlučit će Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće, no da glavni tužitelj ne radi svoj posao jasno je i bez referenduma. Da je drugačije ne bi slučaj Pandora – kojim se Salihović busao u prsa kao velikom pobjedom pravne države – okončao nazovinagodbom sa prvooptuženim bivšim direktorom Uprave za indirektno oporezivanje Kemalom Čauševićem. Niti bi Čauševiću dan hapšenja bio najsretniji u životu. E, sad, drugo je pitanje – o kojem također svjedoče pominjani transkripti – Salihovićevo planiranje hapšenja predsjednice Suda BiH Meddžide Kreso, ministra sigurnosti Dragana Mektića, direktora OSA BiH Osmana Mehmedagića i direktora SIPA Perice Stanića? Hoće li ova Salihovićeva obećanja razmatrati VSTV kada bude odlučivao o rezultatima rada disciplinskog tužitelja i nalazima istrage o glavnom tužitelju?
Kako god, očito je regionalno javna činjenica da s Goranom Salihovićem Dodik može mirno spavati i sanjati referendume. Uostalom, upravo zahvaljujući (ne)radu Tužiteljstva BiH lider SNSD-a je i uspio da se umjesto o bankarskim aferama u RS-u i pitanju svih pitanja – gdje su završile pare, odnosno uz čiju političku (po)moć su propale i Bobar i Pavlović i Banka Srpske – raspravlja o Danu RS-a. O njima danas malo ko govori, jer je lider SNSD-a nametnuo izjašnjavanje o srpstvu umjesto o Banci Srpske.
Dodiku je ovo prvi referendum, a drugo referendumsko pitanje: ono treće – o otcjepljenju RS-a – koje obećava za 2018. pa sve češće ubacuje i mogućnost da bude prije, ne ovisi više o njemu. Već o onima koji su najavili sankcije ukoliko se referendum dogodi. A dogodio se. Slobodan Vasković je uvjeren da je izolacija RS-a već počela. No, to su političke mjere o kojima će se tek govoriti, jer čak ni ovakva Europa, sa Wigemarkom kao svojim predstavnikom u ovoj zemlji, ne može ostati slijepa na tako egzaktno i javno kršenje Daytona. SAD su se već izjasnile. Jer svi znaju – iako to ne žele priznati – zašto je ova nedjelja uoči lokalnih izbora ozbiljna prijetnja miru i stabilnosti Balkana. Znaju i da je jedini recept za mir i dugoročnu stabilnost vladavina prava. Koja će eliminirati svaku mogućnost da se na sijelima, vašarima ili referendumima glasa o odlukama sudova.
Da je referendum izborna prevara naroda, kazao je prije neko veče i lider Srpske demokratske stranke Mladen Bosić, pa je u referendumsko jutro glasao na nepotvrđenom listiću. To je suština eresovske političke priče o referendumu i najbolji pokazatelj da je Dodik uspio izigrati Savez za promjene onoga časa kada je Savez pristao da sedam dana uoči lokalnih izbora odgovara na pitanje – ko je najveći Srbin? A to je i mjera politike na ovim prostorima: dokazivanje ko je veći Bošnjak, Srbin i(li) Hrvat. Sve dok je tako, veliki Srbi, Hrvati i Bošnjaci uživat će u još većim vilama, gradit će svoje ergele arapskih konja i podebljavati račune u bjelosvjetskim bankama. Jer obični, mali Srbi, Hrvati i Bošnjaci, dovedeni pred svršen nacionalni čin i u strahu za živote svoje djece nemaju kad da razmišljaju o kriminalu i korupciji. No, to je svakako posao tužitelja. I baš zato će odluka VSTV-a o Goranu Salihoviću biti referendum za i(li) protiv (pravne) države.