Šta imaju zajedničko Rambo, Arnold Schwarzenegger, Jala Brat, Maca, Konstantin Savić i Chuck Norris?
Od razvoja digitalnih medija, političke kampanje se osim na bilbordima, zgradama i tradicionalnim medijma, odvijaju i u online prostoru. Političke stranke imaju svoje Facebook stranice na kojima predstavljaju kandidate i kandidatkinje, kandidati imaju svoje Twitter naloge, kampanja ima budžet za sponzorirane poruke i banere na sajtovima. U isto vrijeme, online publika koristi isti prostor za svoje komentare i živopisne reakcije. I naravno svoje kandidate koje predstavljaju u obliku postera, memesa i slika na internetu.
S obzirom na to da je već godinama, Facebook jedna od najposjećenijih društvenih mreža u BiH, većinu sadržaja u vezi s ovogodišnjim izborima možemo pronaći upravo na stranicama i grupama ove mreže.
Grupe kao što je Raja sa biroa, svakodnevno objavljuju slike na osnovu kojih možemo zaključiti kako online publika doživljava ovogodišnje izbore i kandidate. Tako ćete na posterima pronaći likove kao što su Chuck Norris, koji nam poručuje da je on „već zaokružen“, Macu koja se kandidovala pod izbornim sloganom „Ako može Jala mogu i ja“, Arni Švarcenegerić koji se kandiduje za bilo koju stolicu. Kliknut ćemo na ove slike i pomisliti da su dobra zafrkancija.
Foto: Raja sa biroa/Facebook
No, ono što vidimo mnogo je više od kreativnog korištenja kombinacije Photoshopa i sarkazma. Slike, videa, GIF-ovi, i ostali korisnički sadržaji koje nam online publika servira svakodnevno na Facebooku i drugim mrežama predstavljaju oblik njihovog angažmana, predstavljaju njihovu reakciju i kritiku kandidata na ovogodišnjim lokalnim izborima.
Annette Hill, profesorica na odsjeku za medije i komunikaciju na Lund univerzitetu za Media.ba pojašnjava ovaj oblik angažmana publike i ističe da „kada ljudi prave slike na kojima se rugaju političkim kampanjama, oni ustvari stvaraju novi narativ o političkoj sceni i o tome kako na njih utječe ta scena.“
Ono što se može zaključiti nakon što pogledate neke od korisničkih slika na stranicama poput Raja sa biroa, jeste da online publika zaista stvara drugačiji narativ od onoga koji nam predstavljaju političke stranke i kandidati. Za online publiku je svejedno da li je pjevačica Senada Nurkić Maca stvarno kandidat na lokalnim izborima ili je njen plakat napravljen kao odgovor na angažovanje osoba iz „estradnog i popularnog“ svijeta kako bi stranka dobila nekoliko glasova. Ili je samo dobra zafrkancija.
Online publici, ali i svakoj drugoj vjerovatno, barem ako je suditi po slikama koje vidimo, danas je gotovo svejedno ko je kandidat. Može biti i Chuck Norris što se njih tiče. Jer njima/nama to ne znači ništa, to su i dalje ljudi o čijim sposobnostima nemamo nikakvog uvida, to su ljudi koje biramo svake dvije/četiri godine, sa istim obećanjima i još gorim rezultatima. Tako da ne, nisu to samo slike i Photoshop. I ne dešava se samo u Bosni i Hercegovini.
Američku predizbornu predsjedničku kampanju su, još od samog starta u februaru ove godine, obilježili komentari i reakcije online publike, koja je kroz kreiranje slika i sarkastičnih komentara podržavala ili osporavala određene kandidate i njihova stajališta.
Noah Levinson, jedan od članova ElectMeme sajta namijenjenog za prikupljanje memes-a i GIF-ova koje o predsjedničkim izborima pravi online publika ističe kako su ti sadržaji postali toliko popularni da su od smiješnih komentara koji se nalaze negdje sa strane prešli u totalni fokus.
„Namjera ovakvih sadržaja je uvijek kontekstualna. Većinom se radi o komentaru ili kritici upakovanoj u smiješnu sliku. Ključ je u tome da se napravi veza sa širom zajednicom, bez obzira na to da li ta zajednica podržava ili osporava određenog kandidata“, navodi Levinson.
Foto: Raja sa biroa/Facebook
Fotomontiranje ili čak ono najjednostavnije dodavanje nekog sarkastičnog natpisa na sliku, gotovo je preporučljiv recept za instant popularnost nekog sadržaja i njegovo dijeljenje. U sličaju američkih kandidata, dovoljno je da odete na meme generator, odaberete sliku kandidata i ukucate svoju poruku. Levinson ističe da što je jednostavniji način reprodukcije određene slike, time je njen utjecaj jači.
„Ono što je bilo interesantno u predizbornoj kampanji, jeste da su internet odgovori publike na presjedničke kandidate dolazili u raznim oblicima: slike, videa, GIF-ovi, pa čak citati, apstraktne ideje i glasine“, navodi Levinson.
Najbolji primjer kakav utjecaj jedna montirana slika može donijeti jeste slučaj od prije par dana kada je Donald Trump Jr. sin i jedan od najbližih saradnika Donalda J. Trumpa podijelio na svom Instagram profilu fotošopirani plakat filma The Expendibles na kojem se umjesto glumaca nalaze Trump, njegovi najbliži saradnici i Pepe the Frog, fikcionalni lik žapca.
Foto: Donald Trump Jr./Instagram
Ono što je izazvalo brojne reakcije u medijima, o kojima je čak na svom blogu pisala i Trumpova protukandidatkinja Hillary Clinton, je činjenica da do nedavno nevini meme žapca danas koriste rasističke grupe u SAD, kao i to da je originalnu sliku ustvari objavio jedan od simpatizera KKK-a.
No, kako ističe Levinson, kada je u pitanju odgovor online publike na ovogodišnje kandidate oni su davno prerasli slike u kojima se rugaju Trumpovoj frizuri: „Kako se broj predsjedničkih kandidata smanjio na Clinton i Trumpa, slike koje vidimo na internetu postale su sve agresivnije i oštrije, do te mjere da se koriste kao oružje za napad između kandidata“.
U isto vrijeme dok se na slikama američke online publike nalaze Pepe the Frog, Donald Trump na plakatama za film Glup i Gluplji, a Hillary Clinton služi kao poređenje sa Edwardom Snowdenom, u bosanskohercegovačkoj online sferi možemo naći izbor za Miss Lokalnih izbora, poziv da budemo dobre komšije: „al molim te da vratiš ogradu ušo si po metra u moju zemlju nemoj da inspekciju zovem” kao i plakat za kandidata koji najiskrenije kaže da glasamo za njega je će biti „Tebi isto meni bolje“.
Foto: Adnan Beširović – Beško/Facebook
Kako ističe profesorica Hill, pravljenje i dijeljenje ovakvih slika je ustvari šansa za ljude da se ismijavaju onima koji su u poziciji moći ali i da se odupru političarima i elitama koje ograničavaju građane.
„Napravio sam ovaj plakat jer više nisam siguran koga sam vidio na plakatu a koga sreo. Svi hrle u politiku jer to vide kao utočište gdje se uvališ i ne radiš, a trebalo bi da svi bježe jer je to odgovoran i težak posao“, ističe Adnan Beširović – Beško, autor plakata ali i, ako je sudeći po broju na plakatu, nosilac liste. I upravo to je vladajući narativ na društvenim mrežama oko ovogodišnjih lokalnih izbora i ponuđenih kandidata.
Preletjet ćete preko ovih slika, možda podijeliti neke na svojim profilima, jer, eto smiješne su i ne možete vjerovati da nekome palo na pamet da napravi ovakav plakat. No, nisu ovo samo kreativni proizvodi nesanice ili čega već. Ovo je odgovor ljudi na društvenim mrežama, ovo je kritika koja vam govori o smislu i nesmislu izbora u ovoj zemlji, i da je gotovo svejedno za koga ćete glasati, za Chuck Norrisa ili stvarnog kandidata. Možete čak glasati za Beška, ipak je uložio dosta truda u plakat. Još samo da je na izbornoj listi.