U kolektivnoj političkoj amneziji koja je popularna u visočkom društvenom životu gdje se zaboravlja ko je koga u kojem smislu i kako politički stvorio, odnosno ko je kome, kad i zbog čega nož u leđa zabio i izdao ga kako bi opstao u tračnicama političkog života, sjećamo se Općih izbora 2010. godine kada OO SDA Visoko nije pogriješio i kada je dobro procijenio odlučivši se svoju podršku za nivo vlasti u državnom Parlamentu otvoreno dati Šemsudinu Mehmedoviću iz Tešnja. OO SDA Visoko za ovaj nivo vlasti svjesno nije imao svog kandidata u namjeri da visočki SDA glasovi odu Mehmedoviću. Kasnije će se ispostaviti da je to bilo i ispravno jer je cilj ostvaren. Sjećamo se tih izbora u kojima Visoko nije uspjelo u svojim namjerama, kada i naša kampanja “Glasajmo visočki” nije naišla na razumijevanje, pa smo direktno pomogli da mandate dobiju ljudi iz Kaknja i Olova … Mršav je to bio izborni rezultat svih političkih stranaka u Visokom gdje je ostvaren samo jedan direktni mandat i to onaj Meldine Ugarak u Skupštinu ZDK; sve ostalo je bilo postizborno potkusirivanje i politička sadaka.
Nismo pogriješili ni u slučaju Šemsudina Mehmedovića koji se na najdirektnije i najkonkretnije načine odužio visočkim biračima, a za što postoje i materijalni dokazi. A da nismo pogriješili zagovarajući Kongres umjesto Tihićeve Konvencije pokazuju i diplome ova dva suštinski različita političara iz iste stranke, ali i s izrazito različitim ocjenama za vrijeme obrazovanja. Naime, danas se na Facebooku brzinom munje tagovalo po Tihićevom svjedočanstvu iz srednje škole gdje je vidljivo da lider najjače stranke u Bošnjaka i nije bio neki učenik. Avaz se najviše naslađivao Tihićevim Svjedočanstvom:
Prema onome što se vidi, Mane, kako ga zovu u rodnom Bosanskom Šamcu, u drugom razredu srednje škole koji je pohađao u školskoj 1967/68. godini bio je oslobođen tjelesnog odgoja. Razlozi za to nisu navedeni. Ocjene su mu bile 2, 3 i 4. Jednu od četvorki dobio je iz predmeta Poznavanje robe. I ništa tu, možda, ne bi bilo toliko ni čudno ili komično da u njegovoj rodnoj Posavini (a da nam, naravno, Gender centar štogod ne zamjeri) za lijepe i zgodne djevojke tamošnji momci ne govore, kada ih ugledaju, „vidi dobre robe“. Ako je suditi po tome, Tihić je još u srednjoj školi savladao i dobro izučio „robu“, što mu je, očigledno, itekako bilo od pomoći u daljnjem životu.
Kao komparaciju i jednu vrstu dokaza da Visoko nije pogriješilo u procjeni kada je podržalo Šemsudina Mehmedovića 2010. godine objavljujemo i Svjedočanstvo ovog nekadašnjeg potpredsjednika SDA BiH i predsjednika OO SDA Tešanj koji je zbog svojih otvorenih i jasnih stavova te zagovaranja redovnog održavanja Kongresa suprotno Konvenciji stranke jedan od rijetkih koji se nakon Konvencije našao u “nemilosti” pretplatnika na stranačke i državne funkcije unutar SDA BiH. Razlika između Tihića i Mehmedovića u obrazovanju je očigledna, baš kao i u političkom poimanju stranke, države i bošnjačkog naroda. Sad kada znamo i ove detalje iz prošlosti predsjednika Tihića i nekadašnjeg potpredsjednika SDA Mehmedovića sasvim je jasno i razumljivo zašto se oni ne razumiju i zašto se Tihić bojao upravo Mehmedovića i Kongresa.