Piše: Docent Goran Kovačević
Bosna i Hercegovina je već dva puta ostala bez glavnog tužioca, da li je na redu i treći? Prateći u medijima informacije, koje očigledno dostavlja Obavještajno-sigurnosna agencija BiH (OSA), putem svojih saradnika određenim portalima i blogerima, primjetio sam da se kreira situacija da je i treći glavni tužilac disciplinski odgovoran za nešto i vrijeme mu je da ode, kako bi se konačno dovela podobna ličnost na koju će politika imati utjecaja.
Većina mojih sugrađana će već reći pa zar ovaj Goran Salihović nije politički podoban, nije uhapsio Milorada Dodika, davao mu je preko Mate Đakovića informacije o predmetu i slično?
Jeste, prema onome što nam određeni mediji i određeni novinari serviraju.
Šta kažu struka i nauka
Međutim, govoreći sa aspekta struke i nauke, malo ko od nas građana BiH zna pravu istinu jer niko, osim ljudi koji rade na slučaju, nije imao uvid u istragu tj. krivični predmet oko Milorada Dodika i navodno drugih političara, kao što malo ko od nas zna kakva je uloga OSA-e, iako se njena uloga očigledno nazire u svemu ovome, kao i dijela vladajuće političke strukture za koju OSA radi i o čijem radu se nikada nije povela ozbiljna parlamentarna rasprava.
Sjećamo se da je uloga OSA-e bila ključna u slučaju bivšeg glavnog tužioca Milorada Barašina, jer je OSA dostavila snimak određenom mediju koji je emitovan na TV-u, a kasnije je Barašin ekspresno u tajnom postupku smijenjen.
Slučaj Salihović, opet OSA dostavlja podatke određenim medijima koji objavljuju sliku Salihovićevog tjelohranitelja i dio navodnog transkripta. Sličan scenarij, malo informacija u određene medije, dio nekog transkripta koji nosi oznaku tajno je u medijima, pa se traži tajni postupak koji treba rezultirati obezglavljenjem trenutnog i izborom novog glavnog tužioca.
Interesantno je to da je Salihović osoba kojoj zaštitu pruža Direkcija za koordinaciju policijskih tijela BiH, a OSA plasira u javnost podatke koje mogu ugroziti život osobe pod zaštitom. I opet ništa, Salihovićevo Tužilaštvo i dalje spava.
U svoj ovoj priči, čudno je to što OSA dostavlja tajne podatke tačno određenim medijima a ne Tužilaštvu, jer se slika tjelohranitelja objavljuje na jednom od portala koji to naravno “medijski napuhava” a ne dostavlja se službeno Tužilaštvu kako bi se glavni tužilac upoznao sa navodnim aktivnostima svog tjelohranitelja i otvorio istragu.
Taj isti portal objavljuje i navodne transkripte razgovora između Salihovića i njegovih saradnika, kao i druge povjerljive podatke. Zašto?
Još čudnije je da Tužilaštvo ne otvara istragu ko iz OSA-e dostavlja tajne podatke medijima, niti to radi unutrašnja kontrola OSA-e, ili parlamentarni odbor koji kontroliše rad OSA-e, doduše, odbor je i onako politički sastavljen a u ostalom zašto bi to i radio. Pojedinima iz odbora i odgovara da ova država nema glavnog tužioca.
Konačni ishod, glavni tužilac suspendovan, navodno, bez ocjene dokaza, jedna od najvažnih institucija BiH ponovo bez rukovodioca.
Upravo iz ove čitave priče otvara se jedno veliko pitanje koje upućuje na moguću zloupotrebu obavještajnog sistema u rušenju državnih institucija. Kako je moguće da se prisluškuju tjelohranitelj i saradnici glavnog tužioca, a da glavni tužilac nije upoznat sa takvom aktivnošću, odnosno da li je cilj bio da se putem svog tjelohranitelja i saradnika sluša i tajno prati Salihović kako bi se ponovo srušio još jedan glavni tužilac i politika konačno postavila svog čovjeka na ovu jako bitnu poziciju u pravosudno-sigurnosnom sistemu Bosne i Hercegovine.
Koja je uloga Meddžide Kreso
U svemu ovome teško je da se ne postavi pitanje uloge ali i odgovornosti Meddžide Kreso, predsjednice Suda Bosne i Hercegovine, kao osobe koja je ove aktivnosti po zakonu morala odobriti, odnosno po zakonu prijaviti Tužilaštvu, ako je već imala saznanja da su Salihovićev tjelohranitelj ili tjelohranitelji, njegovi saradnici ili ko zna ko još iz njegovog okruženja, drugi tužioci ili sudije, koji su najvjerovatnije prisluškivani samo što to neće nikad saznati, predstavljaju prijetnju po sigurnost Bosne i Hercegovine kako to predviđa šturo napisani Zakon o obavještajno sigurnosnoj agenciji, pa su na osnovu toga praćeni i prisluškivani ili se još prate i prisluškuju. Ko zna možda kad ode Kreso, ove će anomalije konačno isplivati na površinu, do tada????
Interesantno je da nezvanični podatak do kojeg sam došao upućuje da je do sada odobreno negdje između 12.000 – 15.000 prisluškivanja od strane Suda BiH. Šta je bilo sa tim podacima, koliko je krivičnih slučajeva otvoreno, da li je iko od prisluškivanih ikada obaviješten, takva informacija ne postoji, bar ne u javnosti.
Tužna je i uloga VSTV-a. Kad bolje razmislim, možda je više politička nego tužna, jer su ovom institucijom politika i korupcija davno ovladali, dovoljno je pogledati ko se i kako bira za sudije i tužioce, ali i za članove VSTV-a.
Institucija čiji članovi, odnosno predstavnici čitavo vrijeme pričaju u medijima o svojoj transparentnosti proglašava postupak protiv glavnog tužioca Tužilaštva BiH tajnim. Čega se boji VSTV? Da li VSTV štiti nečije nezakonitosti u ovom postupku kojih očigledno ima u cijeloj ovoj priči ukuljučujući i sam VSTV, jer sve se pokušava pokriti velom tajne osim saopštenja VSTV-a u kome su pobrojani disciplinski prekršaji glavnog tužioca.
Tajni postupak
Nevjerovatno je da “krovna” pravosudna institucija navodi da je čitav postupak tajan, a prekršaji koji su po logici stvari sastavni dio postupka, tj. tužbe, javni. Postavlja se pitanje ako je sve tajno kako je moguće da je VSTV objavio tajni podatak na svojoj web stranici i sebe uveo, kako bi moje kolege pravnici rekli, u “sivu zonu” počinjenja krivičnog djela odavanja tajnih podataka.
I na kraju postavlja se pitanje da li će Parlament BiH konačno staviti na dnevni red tačku na osnovu čega je i zašto OSA prisluškivala glavnog tužioca i ljude iz njegove radne okoline.
Zašto OSA, čiji je budžet od nekih 33 miliona maraka, a koji po izjavi revizora u njihovim izvještajima, nikada nije bio predmet revizije utroška sredstava, i koji treba da bude potrošen na zaštitu ove zemlje, odnosno na zaštitu poreznih obveznika, očigledno se ne troši na svoju namjenu, nego suprotno troši se na urušavanje institucija BiH po nalogu političara ili stranaca, koji opet najviše dobivaju nesređenim stanjem u Bosni Hercegovini.
Ko zna, da je OSA radila svoj posao kako treba ne bismo preko Youtuba ili drugih medija saznali za kupovinu oružja u BiH nego bi italijanski novinar bio uhapšen zajedno sa trgovcima oružja, ali zar je to bitno, nije, bitno je slušati građane BiH.