Kakva bi to bila utjeha za čovječanstvo da se čak i potvrdi tačnom hipoteza da na ostalim planetama sličnim Zemlji ima vode? Postoji, navodno, prema posljednjim rezultatima osmatranja, čak sto milijardi super-zemlji u susjedstvu Sunca. Najnoviji snimci spektrografa HARPS iz Europske svemirske promatračnice potvrđuju pretpostavke kako postoji mnogo planeta sličnih Zemlji u galaksijama oko crvenih patuljaka. Međutim, istraživanja u Sunčevom sistemu, i dalje u kosmosu, toliko su skupa da o njima i ne postoje objavljeni podaci, ali sigurno je da višestruko prevazilaze troškove dugoročnog rješavanja opskrbe ljudi čistom pitkom vodom u najugroženijim regijama. Šta mala djeca imaju od toga što su znanstvenici pronašli, recimo, planetu udaljenu dvadeset svjetlosnih godina, sa identičnim uvjetima koji vladaju na Zemlji, a neće dočekati niti svoj prvi rođendan, jer nisu imala čistu vodu za piće i održavanje neophodne higijene bitne za zdravlje? Ta djeca su rođena na ovoj rajskoj planeti i bolja im nije potrebna. Ali, moraju svojim životima da plate cijenu ludila prokletih uništitelja.
Alarmantna upozorenja koja dopiru iz UN svjesno se ignorišu od strane razvijenih zemalja. Nedostatak adekvatne edukacije stanovništva rezultiralo je potpunom nezainteresiranošću za činjenicu da u svijetu svakodnevno umre 6000 djece zbog nedostatka pitke vode i kao posljedica života u nehigijenskim uvjetima. U mnogim sušnim regijama voda je suviše veliki luksuz da bi se koristila za pranje ruku sapunom, a dijareja je u posljednjih deset godina ubila više djece nego svi ratovi vođeni nakon Drugog svjetskog rata.
Čovjek u svojim narcisoidnim teorijama uobražava sebi da je racionalno biće. Zavisi kako se na koga odnosi. Nažalost, među predstavnicima “jedine vrste obdarene razumom”, uglavnom prevladavaju iracionalni tipovi. U prirodi osim čovjeka ne postoji nijedno nerazumno biće, ne zato što ostalima manjka svijest, već naprotiv, biljke i životinje su, prema nekim ljudskim standardima, apsolutno racionalne.
Pogledajmo kratki pregled čovjekove “racionalnosti”:
U zemljama u razvoju jedna osoba, u prosjeku, potroši 10 l vode na dan.
U Velikoj Britaniji jedna osoba u prosjeku potroši 135 l vode na dan.
U Europi se 11 milijardi dolara svake godine potroši na sladoled.
U SAD-u i Europi 17 milijardi dolara potroši se na hranu za kućne ljubimce.
U Europi se 105 milijardi dolara godišnje potroši na alkoholna pića, što je desetostruki iznos novca sa kojim se može obezbijediti adekvatna voda, sanitarni i higijenski uslovi za sve.
Kada se jednom pusti voda iz vodokotlića potroši se onoliko vode koliko jedna osoba u zemljama u razvoju na dan upotrijebi za piće, pranje, kuvanje i čišćenje.
Jedno prosječno europsko domaćinstvo na dan potroši i do 180 litara po stanovniku, od čega svaka osoba 60 litara iskoristi samo za ispiranje toaleta! Jedno od rješenja je suhi WC: “Južnoafrička republika je država sa problemom što se vode tiče. Rapidno se povećava potreba za pitkom vodom i zato sebi ne možemo priuštiti da taj vrijedni prirodni izvor trošimo na ispiranje WC školjki”, rekao je Teddy Gounden, jedan od voditelja projekta “Suhi WC”.
Interesantno je da se najmanje vode potroši na piće:
– za piće i kuhanje potroši se 3-6 l
– pranje posuđa 4-7 l
– čišćenje u stanu 5-10 l
– pranje rublja 20-40 l
– kupanje i tuširanje 20-40 l
Nije problem jutarnje tuširanje, već šoljica kafe koju popijete uz doručak. Britanski naučnik John Anthony Allen osvojio je glavnu nagradu na Svjetskom danu vode (obilježava se 22. marta) u Stockholmu za istraživački rad pod nazivom “Virtuelna voda”.
“Virtuelna voda postoji od kako se čovjek počeo baviti trgovinom,” kaže John Anthony Allen.
On je izračunao da se za šoljicu kafe, uključujući proizvodnju, pakovanje i izvoz, potroši 140 litara vode! Dakle, za svaku popijenu šoljicu kafe potrebno je 14 virtuelnih kanti vode. Za skoro milijardu ljudi na zemlji, koja nema pristupa čistoj i pitkoj vodi, to je neizmjeran luksuz.
Još nekoliko primjera:
– za proizvodnju 0,5 l piva potroši se 10 l vode
– za 1 kg krompira potrebno je 500 l vode
– za 1 kg riže 1900 l vode
– za 1 kg piletine 3500 l vode
– za 1 kg govedine potrebno je žrtvovati 16.000 l vode
“U samoj genezi, nastanku, proizvodnji, sadnji i uzgoju biljaka ili prehrani životinja upotrebljava se voda. To je takozvana virtualna voda, koja se nalazi u svakoj šoljici kafe, u svakom hljebu ili svakoj majici”, kaže Roland Gramling iz organizacije za zaštitu čovjekove sredine “World Wide Fund for Nature”. On je izračunao da svaki Nijemac u prosjeku potroši 5.300 litara vode dnevno, računajući i količine potrošene “virtualne vode”. Građani Njemačke tako bi godišnje, da crpe vodu iz njega, ispraznili čak tri puta Bodensko jezero, koje je najveće jezero u srednjoj Europi. Polovina tzv. “virtuelne vode” se međutim uvozi i dolazi u zemlju s hranom, odjećom, hranom za životinje.
Virtualna dimenzija mogla bi pomoći da se obzirnije i odgovornije odnosimo prema takvom jednom blagu kakva je voda, kaže japanski stručnjak za vodu Taikan Oki sa Univerziteta u Tokiju. „Uzeću Japan kao primjer. Uvozimo puno pšenice iz SAD-a. Pri tome sve je više suša, a za navodnjavanje polja koristi se voda iz slojeva zemlje, koji se ranije nisu dirali. Ne može se reći da je to tzv. obnovljivi pristup,” smatra Taikan Oki.
I kineski geolog Fan Ćiao iz Sečuana upozorava da, kao posljedica privrednog razvoja danas 440 od 600 kineskih gradova raspolaže sa premalo vode. Pored toga voda je na mnogim mjestima kontaminirana. On upozorava da će doći do dramatičnih posljedica, ukoliko se ovakav trend nastavi.
Djeca u zagađenoj Yamuni
Svjetska zdravstvena organizacija objavila je najnovije podatke koji ukazuju da će samo ove godine život izgubiti oko 1,6 miliona ljudi zbog konzumacije zagađene vode. Dvije milijarde ljudi u svijetu uskraćeno je za osnovne sanitarne jedinice. Jedna sedmina svjetske populacije je bez redovne opskrbe vodom.
Voda je sve skupocjenija, a zbog nje bi u skorijoj budućnosti mogli biti vođeni ratovi. Doduše, još nijedan rat nije vođen zbog vode, ali širom svijeta postoji skoro 300 konfliktnih žarišta na kojima bi u budućnosti mogli izbiti ratovi zbog vode.
Vrisak očaja koji se čuje iz Ujedinjenih naroda i humanitarnih organizacija za pomoć guši se, jer mu se ne dopušta da u svakodnevnim vijestima dobije odgovarajuće prioritetno mjesto.
Indijski farmeri već se bore jedni protiv drugih zbog vode, a napetosti se iz istog razloga povećavaju u Kašmiru.
Ugrožen je sam kulturni status čovjeka, ugrožena je njegova esencijalna duhovnost.
Kroz najsvetiji za Indijce grad Vrindavan ne protiče više najsvetija rijeka Yamuna. I ranije već iscrpljena rijeka pregrađena je nekim mostom u izgradnji i njene vode su preusmjerene, a suhim koritom kroz grad teku samo fekalne vode. Nema više mogućnosti za tradicionalna obredna kupanja. Ipak, stanovnici Vrindavana ne odustaju i prikupljaju glasove potpisnika peticije upućene vlastima koje će možda reagirati tek ako se prikupi milion potpisa.
(U tekstu su korišćeni podaci i navodi iz više različitih izvora. Svo autorsko umijeće bilo je okupiti ih na jedno mjesto)