Politički analitičar Adis Arapović upozorava na previše politizacije, neodgovornosti i amaterizma u odlukama, stavovima i istupima CIK-a, kolektivno i individualno.
Svi njegovi raniji stavovi o potrebi depolitizacije izborne administracije, posebno nakon kardinalnih incidenata u Stocu i Srebrenici, sada poprimaju kolosalne dimenzije. Čudi ga šta danas sprječava Mostarce da tuže državu, Federaciju, stranke, samoproglašene lidere, zbog kršenja elementarnih političkih prava, koje su imali prije 100 godina, ali ih danas nemaju.
PATRIA: Možda ćemo imati ozbiljan problem sa izborima u Srebrenici. Dvije hiljade koverti imaju pečat da su poslate u septembru iz inozemstva, ali neće ući u proces brojanja. Navodno, prema internim aktima CIK-a, glasački materijal mora doći najviše 48 sati nakon izbora. Prema Izbornom zakonu i članu 5.28, “koverta s glasačkim listićem mora imati poštanski žig zemlje iz koje se glasa, s datumom ne kasnijim od datuma održavanja izbora“. Interni akti ne mogu biti stariji od Izbornog zakona. Je li vama poznato šta se u ovom slučaju događa?
ARAPOVIĆ: Očigledno se dešava kolizija zakonskih odredbi i provedbenog pravila koje je donio CIK. Ako su glasovi putem pošte pristigli s 15 dana zakašnjenja, ali imaju poštanski žig s datumom na dan ili prije dana izbora, onda bi morali biti uzeti u razmatranje. Izborno pravo je neotuđivo, zaštićeno je Zakonom i ne može biti derogirano tehnokratskim rokovima koji su bitni CIK-u, da bi u zakonskom roku objavio konačne rezultate izbora.
PATRIA: Ovih dana je Kolegij CIK-a u dva navrata glasao, pa su i Stolac i Srebrenica skinuti sa dnevnog reda vidljivim nacionalnim preglasavanjem unutar CIK-a (4 prema 3). Da li je moguće da se ovakvim potezima Stolac pretvori u još jedan Mostar, a da Srebrenica nastavi živjeti sa sumnjivim rezultatima izbora?
ARAPOVIĆ: Jasno je da se CIK pretvara u još jednu političku instituciju gdje se odlučivanje iz zakonski preciziranih okvira prebacuje u zonu arbitrarnog i paušalnog nadmudrivanja, preglasavanja i bježanja od odgovornosti. Previše je politizacije, neodgovornosti i amaterizma u odlukama, stavovima i istupima CIK-a, kolektivno i individualno. Svi moji raniji stavovi o potrebi depolitizacije izborne administracije, posebno nakon kardinalnih incidenata u Stocu i Srebrenici, sada poprimaju kolosalnu težinu. Ovakav vrhovni izborni organ derogira povjerenje u izborni proces, ruši kredibilitet instituciji, zakonu i državi, a bez fer i poštenih izbora nema ni demokratske države. Nesnalaženje s kriznom situacijom u Stocu, pa onda i u Srebrenici, krupni su razlozi za preispitivanje odgovornosti članova CIK-a, ali nadasve načina njihovog imenovanja, opsega nadležnosti, procedure donošenja internih odluka, itd.
Nenormalno je da CIK 15 dana nakon izbora nema odluku o poništenju izbora u Stocu, kažnjavanju učesnika u inžinjeringu i incidentu, te provođenju ponovljenih izbora u što skorijem roku. Stolac nije, ne može i neće postati novi Mostar, jer nema nijedne prepreke da se izbori u Stocu ne održe, osim u slučaju da njihovo održavanje blokiraju pojedinci iz CIK-a s političkim motivom. To bi pak značilo drastično kršenje Zakona i podrazumijevalo bi krivičnu odgovornost članova CIK-a. Zadatak i zakonska obaveza CIK-a je da osigura regularnost izbora i pouzdane, provjerene i legitimne izborne rezultate bez osnovanih sumnji u iste.
S druge strane, Srebrenica ima preveliku političku i simboličku težinu da bi se neko poigravao s rezultatima glasanja, eliminacijom glasova iz dijaspore. CIK ne smije dozvoliti sumnju u ishod glasanja u Srebrenici, makar Sud BiH bio krajnja instanca gdje se neka sumnja dokazuje. Bilo bi posebno interesantno da Sud BiH naloži drugačije postupanje od onoga koje je CIK načinio, jer u tom slučaju CIK postaje dio problema, a ne dio rješenja u zamršenom izbornom sitemu BiH.
PATRIA: Mostar je mrlja i na ovim i na prošlim izborima. Da li je i kako CIK mogao reagirati na ovu antiustavnu i nezakonitu činjenicu. Moraju li se čekati politički dogovori ako su u pitanju najosnovnije funkcije demokratije. Političke igre već odavno negiraju Ustav i Zakon. Da li bi tužba protiv odgovornih političkih lidera pred domaćim pravosuđem bila pravni odgovor.
ARAPOVIĆ: U slučaju Mostara CIK ne može daleko dobaciti. Odluka Ustavnog suda o likvidaciji gradskog Statuta tiče se političkog odlučivanja, trebala je biti razmatrana i apsolvirana na nivou gradskih političkih subjekata. Međutim, od ovog mostarskog presedana HDZ i SDA su napravili šahovski poligon, stavljajući kao uslov ustavne reforme na višim nivoima. Jedini gubitnici u ovoj potencijalno beskonačnoj partiji šaha su gledaoci, nijemi posmatrači, građani Mostara (ali i cijele države), u prvom redu Bošnjaci, pa Srbi i ostali, jer HDZ-u savršeno odgovara održavanje statusa quo, dokle god Mostarom suvereno vlada gradonačelnik bez legitimiteta i nadređenog mu Gradskog vijeća. Ne vidim da se SDA mnogo buni zbog ovog stanja, pa zaključujem da su sfere uticaja, pozicije i novac “pošteno” raspodjeljeni, pa nema razloga za političko talasanje.
Mostarci mogu podnijeti tužbe zbog neodržavanja izbora
PATRIA: Je li se u ovakvim slučajevima neko od Mostaraca, koji su već druge izbore zakinuti za osnovna ljudska prava, mogao mnogo prije obratiti za pomoć Evropskom sudu za ljudska prava, bez “prolaska” kroz domaće sudske instance?
ARAPOVIĆ: Da bi se Evropski sud za ljudska prava pozabavio vašim slučajem, prvo se moraju iscrpiti sve pravne akcije u matičnoj zemlji. To nije sprječavalo, niti danas sprječava Mostarce da tuže državu, Federaciju, stranke, samoproglašene lidere, zbog kršenja elementarnih političkih prava, koje su imali prije 100 godina, ali ih danas nemaju.
Presuda Sejdić- Finci
PATRIA: CIK je svojim internim aktima i rješenjima do sada dozirano mijenjao izborni proces. Zašto nije ništa urađeno na izmjenama Izbornog zakona nakon presude Sejdić – Finci i za presude po zahtjevu gospođe Azre Zornić? Zar neki članovi CIK-a ne bi trebali na dnevni red staviti glasanje za ove dvije presude, kao pokazivanje stava CIK-a prema presudama Evropskog suda za ljudska prava, koje direktno spominju Izborni zakon BiH.
ARAPOVIĆ: CIK svojim internim aktima može samo pobliže uređivati izborni proces, ali na temelju okvirnih ili preciznih zakonskih normi. Provedba presude Sejdić i Finci ili presude Zornić, tiče se eksplicitno korekcija u sadržaju Ustava BiH i Izbornog zakona. Dakle, CIK ne može uraditi mnogo dok se korekcije ne dese.
Ipak, CIK je barem nominalno, vrhovni izborni autoritet, s koncentracijom znanja, iskustva i institucionalnog pamćenja, pa bi upravo CIK trebao predložiti izbalansirana i primjenjiva rješenja za sve vakuume i uska grla izbornog zakonodavstva. Time bi CIK postao proaktivni generator demokratizacije, a ne generator konfrontacije.