Povod za pisanje ovog teksta našao sam u radnoj verziji Zakona o porezu na dobit ili bolje reći njegovom dijelu koji se odnosi na porezne poticaje ili porezna oslobađanja. Radnu verziju zakona je sačinila radna grupa pri Ministarstvu finasija FBiH. Ovo je jadan u nizu zakona iz oblasti Poreske politike kroz koji se može značajno uticati na stvaranje povoljnijeg privrednog ambijenta u našoj državi. Kreiranje kvalitetne poreske politike predstavlja osnov za buduće investiranje kako domaćih tako i stranih investitora, a ujedno predstavlja i osnov za stvaranje bolje konkurentnosti na tržištu. Kad se spomene poreska politika tu se prevashodno misli na kreiranje takvih zakona koji će omogućiti i poticati investiranje u smislu davanja različitih poreskih olakšica potencijalnim investitorima. Svaki investitor prije donošenje konačne odluke o samom investiranju sagledava upravo poreski sistem zemlje u kojoj hoće da investira tj sagledava olakašice ili povoljnosti koje mu sistem nudi kao investitoru.
Svakodnevno smo svjedoci da nas političari ubjeđuju u stvaranje tog povoljnijeg ambijenta za investiranje, a samim tim i otvaranje novih radnih mjesta. Da to u stvarnosti nije tako uvjerili smo se bezbroj puta, a to najbolje dokazuje i radna verzija navedenog zakona.
Naime, prema važećem Zakonu o porezu na dobit FBiH i to: članovima 31. koji glasi „Obveznik koji je u godini za koju se utvrđuje porez na dobit izvozom ostvario preko 30% od ukupno ostvarenog prihoda oslobađa se plaćanja poreza na dobit za tu godinu“
članom 32. koji glasi „ (1) Obveznik koji u periodu od pet uzastopnih godina investira u proizvodnju u vrijednosti od najmanje 20 miliona KM, na teritoriji Federacije BiH, oslobađa se plaćanja poreza na dobit za period od pet godina počevši od prve godine investiranja u kojoj mora biti investirano najmanje četiri miliona KM. (2) Ako obveznik iz stava 1. ovog člana, u periodu od pet godina ne dostigne propisani cenzus za investiranje, gubi pravo na porezno oslobađanje, a neplaćeni porez na dobit se utvrđuje prema odredbama ovog Zakona uvećan za zateznu kamatu koja se plaća na neblagovremeno plaćene javne prihode“
i članom 33. koji glasi „Obveznik koji zapošljava više od 50% invalidnih lica i lica sa posebnim potrebama duže od godinu dana oslobađa se plaćanja poreza na dobit za godinu u kojoj je bilo zaposleno više od 50% invalidnih lica i lica sa posebnim potrebama“.,
propisane su poreske olakšice koje se trenutno primjenjuju na sve privredne subjekte koji ispune uslove nevedene u citiranim članovima.
U radnoj verziji Zakona o porezu na dobit kao poreska olakšica ili pravo na oslobađanje od plaćanja poreza na dobit imaju samo privredni subjekti koji zapošljavaju više od 50% invalidnih lica sa utvrđenim invaliditetom više od 50%. Ova olakšica je propisana članom 34 radne verzije Zakona o porezu na dobit koji glasi „ (1) Obveznik koji zapošljava više od 50% invalidnih lica sa utvrđenim invaliditetom više od 50% i/ili lica sa posebnim potrebama duže od godinu dana može umanjiti utvrđenu poreznu obavezu 10% za svakog takvo lice, a najviše do iznosa koji čini 50% utvrđene porezne obaveze poreza na dobit za godinu u kojoj je bilo zaposleno više od 50% invalidnih lica i/ili lica sa posebnim potrebama.
(2) Porezni obveznik koji zapošljava lice iz stava 1. ovog člana, i koja su zasnovala radni odnos na najmanje godinu dana ( jedan obračunski period) umanjit će se porezna obaveza u procentu srazmjerno učešću uposlenik lica iz stava 1. ovog člana u odnosu na ukupan broj uposlenih a najviše 50% utvrđene porezne obaveze poreza na dobit za godinu u kojoj su ova lica bila uposlena.
(3) Dokaz o invalidnosti iz stava 1. ovog člana je Rješenje zdravstvene ustanove koja je utvrdila stepen invalidnosti i koja je ovlaštena za izdavanje takvog rješenja“
Dakle iz usporedbe važećih odredaba i odredaba iz radne verzije Zakona (usporedba se odnosi samo na dio zakona koji govore o Poreznim poticajima) se vidi da ova radna verzija Zakona ide na štetu i onako oronule privrede. Sa ovakvim zakonskim rješenjima za koja se iskreno nadam da neće ugledati svjetlo dana zatvaraju se vrata mnogim potencijalnim investitorima bez obzira bili oni domaći ili strani, a također zatvaraju se i potencijalna radna mjesta. Također ovakvim prijedlozima se direktno udara na izvoznu konkurentost privrednih subjekata koji svoju proizvodnju ili jedan dio proizvodnje u ovim teškim vremenima uspijevaju da plasiraju na zahtjevna tržišta zemalja u okruženju pa i šire. Pozitivna je stvar što naše vlasti misle na invalide i ljude sa posebnim potrebama ali se realno postavlja pitanje koja to danas kompanija ima zaposlenih 50% invalida ili lica sa posebnim potrebama. Ako je stvarna želja naših vlasti da pomogne upošljavanje invalida ili lica sa posebnim potrebama onda taj kriteriji trebaju spustiti na 20 ili 30%. Stičem dojam, da radnu grupu koja je sačinila ovu radnu verziju nije bilo stid vjerovatno bi i ovu odredbu izbacili iz ovog zakona. A i ona je svakako upitna kada je u pitanju njena primjena.
Analizirajući ove odredbe da se zaključiti da vlastodržci imaju namjeru da preko leđa poreskih obveznika pune buđete, a da onda preko svojih firmi koje su otvorene na imena deda, nana, tetki itd ili firmi svojih talđija putem postupka Javnih nabavki crpe te novce u svoje privatne đepove. Ako je suprotno tj ako vlasti zaista imaju želju da pomognu privredi i da stvore povoljan ambijent ili klimu, kako god hoćete za ulaganje, onda su trebale u skladu sa evropskim trendovima dodatno proširiti poreske olakšice, i to kroz stimulisanje zapošljavanja odnosno oslobađanja dijela poreze na dobit ili kompletnog, ako je to potrebno za upošljavanje određenog broja lica u toku jedne godine, davanjem olakšica za investiranje u slabije razvijena područja države ili područja sa izuzetno velikom stopom nezaposlenosti, zatim uvođenje poreskih olakšica za implementaciju novih tehnologija za zaštitu okoliša i idt, sve ove i druge vrste poreznih poticaja se primjenjuju u zemljama okruženja. Dakle nije potrebna nikakva pamet, potrebna je samo dobra volja da se neke stvari urede ako ne znamo napravti i izmisliti onada valjda znamo prepistati, pod uslovom da nam je i to u interesu.
Svakako ovo je možda prilika i da se naši privrednici podijeljeni po svim osnovama ujedine makar ako su u pitanju njihovi zajedniči interesi, jer je očito, ako je suditi po ovoj radnoj verziji Zakona o porezu na dobit, da naši vlastodršci koje su pojedini privrednici podržavali u uvjerenju da će im skinuti po koji namet i obezbjediti uslove za proširenje proizvodnje, to neće uraditi, nego će im kako stvari stoje još dodati koji namet.