O tendencioznim izjavama Grabar-Kitarović, stanju sigurnosti u zemlji, te političkoj razjedinjenosti u BiH, za Oslobođenje govorio profesor Jasmin Ahić.
Jasmin Ahić vanredni je profesor Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu. Znanstvena oblast interesovanja ovog profesora su političke nauke, sigurnost, privatna sigurnost, terorizam…
Profesore Ahiću, proteklu sedmicu obilježile su izjave predsjednice susjedne Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović o terorizmu u BiH. Jesu li izjave o hiljadama ratnika koje se vraćaju u našu zemlju date u dobroj namjeri, jesu li opravdane?
– Predsjednica Hrvatske koja obnaša najvišu funkciju izvršne vlasti zemlje članice EU, bosanskohercegovačkog susjeda i našeg strateškog partnera u procesima euroatlantskih integracija, uputila je, nažalost, vrlo lošu poruku. Jedino prihvatljivo obrazloženje za ovakvu izjavu može biti nesmotrenost i reakcija u sveukupnosti, sada već pomalo narušenih odnosa Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske.
Ništa dobro
Ukoliko je u pozadini nešto drugo, onda imamo razloga za zabrinutost. Preuveličavanje realnog problema ovako osjetljive tematike ne može donijeti ništa dobro i želim vjerovati da proizvoljne izjave predsjednice Grabar-Kitarović nisu bile uzrokovane lošim namjerama, međutim, ukoliko nam budući događaji pokažu ili potvrde da to nije bio slučaj, onda, ponavljam, imamo veliki problem.
Mogu li ovakve izjave “izroditi” one koji će se okrenuti radikalizmu i ima li u cijeloj priči pokušaja skretanja pažnje sa problema u samoj Hrvatskoj?
– Štetno je kada se iz Hrvatske govori o Bosni i Hercegovini ovako tendenciozno i sa pogrešnim i preuveličanim podacima, štetno je Bošnjake kao narod optuživati za vjersku radikalizaciju, ma koliko se to sumnjičenje prikrivalo zabrinutošću zbog preostalih ratnih mudžahedina i navodnim razumijevanjem građanske naravi “lokalnog muslimanskog stanovništva”. Naravno da ovakve izjave mogu “izroditi” one koji će se okrenuti radikalizmu. Jedan radikalizam rađa drugi, te sada odmah imamo isticanje reciprociteta u različitim izjavama i građanstvo odmah pita: “A šta je sa vašim državljanima koji (su) se bore/ili u Ukrajini, šta je sa rastućom radikalnom desnicom u Hrvatskoj, šta je sa ‘ustaštvom’?” No, moramo biti objektivni i reći da ovo nije prvi put da predsjednik Republike Hrvatske uradi nešto ovako, vrlo slično se desilo i 2011. godine kada je predsjednik Josipović (SDP) u svojim intervjuima Reutersu i Večernjem listu (indikativno je da je i predsjednica Grabar-Kitarović izjavu dala istim novinama) izjavio: “Hrvatska je zabrinuta razvojem događaja u Libiji i Sjevernoj Africi zbog njihova mogućeg utjecaja na radikalne muslimane u susjednoj Bosni”.
Na nedavno održanom Samitu CEI-ja razgovaralo se, između ostalog, o evropskim integracijama, ali imajući u vidu izazove s kojima se u ovom trenutku suočava Evropa, kao što su migrantska kriza i prijetnje od različitih oblika ekstremizma. Kako ocjenjujete naše kapacitete u borbi protiv terorizma?
– Veoma je važno da je Bosna i Hercegovina centar regionalnih stručnih programa i konferencija na visokom nivou i da upravo na tom planu i u tom okviru naša zemlja može pokazati i prezentirati svoje mogućnosti i kapacitete u borbi protiv terorizma, kao i u suočavanju sa eventualnom migrantskom krizom koja bi se mogla odvijati i na teritoriji naše zemlje. Mišljenja sam da Bosna i Hercegovina ima kapacitete da se kvalitetno nosi i sa takvim, mogućim sigurnosnim izazovima.
U svjetlu posljednjih dešavanja u Sarajevu, budući su eksplozije postale vrlo česte, trebamo li se osjećati sigurno?
– Apsolutna sigurnost nije moguća. Međutim, Sarajevo kao grad, jednako kao i cjelokupno bosanskohercegovačko društvo, posebno je osjetljivo tlo za razvoj osjećaja nesigurnosti građana i to u svim segmentima života, te naročito osjećaja koji je kod građana itekako prisutan, a odnosi se na osjećaj nezaštićenosti, nesigurnosti i nepostojanja pravne države.
Svaki segment vlasti mora poduzeti različite mjere i radnje iz okvira svojih nadležnosti, te svaki segment civilnog društva, akademske zajednice, odgojno-obrazovnih ustanova, medija i svih ostalih društvenih subjekata.
Podijeljeno društvo
Realizacija konkretnih aktivnosti jedini je način da građani i Kanton Sarajevo u cjelini ponovo steknu povjerenje u institucije sistema.
Koliko se politička situacija u državi odražava na onu sigurnosnu kad već svaki dan slušamo priče o referendumima, prenosu nadležnosti…?
– Bosna i Hercegovina je, na moju žalost, još duboko podijeljeno društvo, nacionalno, ekonomski i politički. Ova višedecenijska politička razjedinjenost u državi ostavila je dugoročne posljedice na samu državu. Svako slabljenje države, a svjedoci smo toga svakodnevno, značajno umanjuje ili urušava i njene kapacitete za kreiranje što sigurnijeg društva i sistema koji upravlja društvom. Pored unutrašnjeg slabljenja, takva Bosna i Hercegovina postaje vrlo prijemčiva meta za potkusurivanje i kada su u pitanju njeni susjedi i svi drugi kojima slaba Bosna odgovara.
Vijekovima već Bosna nosi takav teret, a prihvatiti to kao njen istorijski usud jednako je kao i odustati od izgradnje države. Samo jačanjem državnih institucija i jačanjem države kao regionalnog i međunarodnog subjekta mogu se stvarati uslovi za jačanje i unutrašnjih kapaciteta Bosne i Hercegovine. Često o tome građani ne razmišljaju, ali država je neophodna i u općini i u kantonalnim ustanovama i u parku i na autocesti, jer sigurnost je osjećaj da država stoji iza nas.
visoko.ba/oslobodjenje.ba