TV1: Kada je 1995.godine trebao biti potpisan Dejton, nazvao Vas je Krešimir Zubak da Vam kaže da on neće staviti svoj potpis. Smatrao je da bi njime najveći dio Bosanske Posavine trebao pripasti RS-u. Tražio je Vaš savjet. Možete li nam reći šta ste mu tada kazali?
PULJIĆ: Nisam ja njemu rekao što će on uraditi. To ja ne želim nijednom političaru da govorim. Mogu samo iznijeti svoj stav. U tome momentu, rekao sam da ja to ne bih mogao potpisati. I danas to kažem svim političarima koji su god potpisali. Odgovorni su zašto se stvar ne mijenja. Tada je samo trebalo potpisati samo da se rat zaustavi. Nisu proveli Dejton a ono što je provedeno, negativno je provedeno i na štetu slabijeg. Zato smatram da su tu odgovorni i domaći potpisnici a pogotovo međunarodni posrednici. Ne bih htio pokojnog Holbruka pozivati sa onoga svijeta, neka mu se Bog smiluje na onome svijetu, ali odgovorne su sve strukture koje su potpisale to. Ne mogu reći da to lokalni političari rješe. Odgovorni su za to da se uspostavi jednakopravnost u ovoj zemlji koja je garant stabilnog mira. Bez toga nema stabilnog mira.
TV1: Smatrate li da bi se uspostavom “trećeg entiteta” u FBIH bez doticanja RS-a, dodatno legaliziralo etničko čišćenje?
PULJIĆ: Ja ne mogu davati takve savjete. Ono što smo mi biskupi mislili da treba reći mi smo rekli i ignorirani smo po tim stavovima. Zato nemam potrebe da to govorim. Ako će se rješavati samo na jednome djelu a na drugom ne dirati, već je sad legalizirano etničko čišćenje a kamoli ako bi još jednom bilo legalizirano. Međutim tu moramo ozbiljno pristupiti rješavanju. Na koji način, to neka pravnici rješavaju. Mi smo svoje stručnjake pravnike pitali i kao biskupi dali prijedlog a jednostavno smo ignorirani. Takav prijedlog više ne želim davati. Neka oni koji daju budu odgovorni za to što daju.
TV1: Kada se govori o preuređenju Bosne i Hercegovine zašto zvanična hrvatska politika ne spominje i ne govori nikako o RS-u?
PULJIĆ: To morate pitati političare, a ja ne znam zašto. Druge stvar ovdje je ozbiljno pitanje da takav pristup podjele BiH to je na neki način ozakonjenje nepravde. Oni koji su to uradili, oni moraju pristupiti ispravljanju toga. Kako će to uraditi, to ja ne znam. Zovite vi državu kako hoćete samo je pitanje kakva prava u njoj neko ima. To je bitno. Ako ja u toj državi nemam jednaka prava onda je ta država nepravdena. Ako ja u Republici Srpskoj nemam jednaka prava; Pravoslavnoj crkvi vraćena imovina a Katoličkoj crkvi nije. Vjernici ne mogu se vratiti i kad se vrate nisu zaštićeni. Kako ću onda reći da je to pravedna država. To je nepravedna država.
TV1: Specifično je mišljenje člana predsjedništva iz reda hrvatskog naroda, Dragana Čovića. On kaže tamo gdje nije bio organiziran HVO Hrvata nema. Smatra da je 85 posto BiH dominantno etnički čisto. Šalje li to zapravo poruku da Hrvati katolici koji su preostali na teritorijama koje nisu etnički čiste, ne postoje za politiku koja ih predstavlja?
PULJIĆ: Mislim da je ta teorija još u ratu bila, kada su rekli da nas više nema, a ja sam znao reći; Nemojte nas žive kopati, mi postojimo. Sigurno je da je organiziranost bila jedan način odbrane ali nije istina da tamo gdje “Herceg Bosna” nije pokrivala da Hrvata nema. To nije tačno.Odbrana jeste organizirana i hvala Bogu da jeste, ali ne možemo žive pokopati koje žive izvan tog prostora.
TV1: Postoje li ozbiljna neslaganja između nastojanja Crkve u BiH i hrvatske politike?
PULJIĆ: Moja djelatnost je zastupati prava čovjekova, našu opstojnost. Jasno da ću ja njima u oči reći ono što jeste.
TV1: Predsjednica Hrvatske kaže da se islam u BiH radikalizira. Kako gledate na to?
PULJIĆ: Nije to samo njena izjava. To je izjava i evropskih čelnika. Ovdje ima ekstremizma ali ne znači da su su svi muslimani ekstremisti.
TV1: Kako gledate na slike koje dolaze iz Sirije?
PULJIĆ: To je jedna bolna tačka. Mali narod stradava kada se velike sile prepucavaju. Treba jednostavno zaštititi malog čovjeka a ne gledati čiji će interesi tamo preovladati. Taj narod je žrtva velikih sila, isto kao što smo mi ovdje bili.