Kako će bh. smoga biti pošteđeni oni najmanji i najslabiji, kako će točno biti pošteđeni time što će u školu po skraćenoj nastavi – pitaju se samo oni što ne razumiju viceve.
Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da ispriča vijest sa sjednice kantonalne vlade. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča kakav vic, ili vijest sa sjednice kantonalne vlade.
Elem, cijelo Sarajevo prekrila tmasta magla od ugljičnih oksida, iz Enine kafane na Sedreniku izgleda Šeher kao Peking – samo ona Fahrina uvrnuta munara poput borera probila oblak smoga – pa u Vladi Kantona, sve po Planu interventnih mjera u slučajevima prekomjerne zagađenosti zraka, proglasili stanje uzbune. Stali onda kantonalni ministri razmišljati kako da od zagađenja zaštite barem one najmanje i najslabije: djecu kojoj po toksičnoj crnoj magli valja gazati do škole. Sto metara ili pola kilometra, svejedno, pola kilometra od kuće do škole, pa koji sat kasnije još pola kilometra od škole do kuće, toliko se nesretni sarajevski učenici potruju na putu od doma do škole i natrag, da im je zdravije putem pušiti černobilsku krđu s pijace.
Razmišljali tako u Vladi Kantona Sarajevo kako da riješe taj problem i spase djecu – jedan se dosjetio da se nastava potpuno obustavi, drugi se dosjetio da to ne smiju, jer se nastava smije obustaviti samo u slučaju elementarne nepogode, epidemije ili prirodne katastrofe – sve dok se u neko doba nije dosjetio i Mujo, kantonalni ministar za obrazovanje, nauku i mlade. “Imam ideju“, javio se tako Mujo. “Skraćena nastava.“
Tako je, da skratim vic, Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo donijelo odluku da se, zbog zaštite učenika od prekomjernog zagađenja zraka, nastava u sarajevskim školama do kraja polugodišta odvija po skraćenom programu, dakle da završava najkasnije do 17 sati.
Kako će točno djeca biti pošteđena sarajevskog smoga time što će u školi, u zatvorenom, umjesto četiri-pet sati biti tek dva ili tri, kako će dakle učenici biti pošteđeni time što će, umjesto kilometar tamo, kilometar ovamo, po smogu i sumporu od kuće do škole i natrag, nakon odluke Ministarstva ići kilometar tamo, kilometar ovamo, po smogu i sumporu od kuće do škole i natrag – pitaju se samo oni što ne razumiju viceve.
Oni, ukratko, što ne razumiju Bosnu i Hercegovinu, politiku i bosanskohercegovačku politiku.
Kao i lani, recimo, u sklopu istih mjera, sve po Planu interventnih mjera u slučajevima prekomjerne zagađenosti zraka, Operativni štab Vlade Sarajevskog kantona vratio je i davno zaboravljeni institut vožnje par-nepar: sve je načas bilo kao nekad, prije trideset godina, kad su zbog nestašice benzina naizmjenično – danas jedni, sutra drugi – vozili automobili s parnim i neparnim registarskim oznakama. Samo što parni i neparni više ne voze naizmjenično zbog nestašice naftnih derivata, već zbog njihova – viška. Čudo je kapitalistička ekonomija.
Naizmjenični par-nepar kao mjera protiv otrovnih zagađenja odlična je ideja. Kako izgleda u praksi, vidjeli smo kad je prije koji tjedan pukao skandal u Filipinima, na izboru za Miss Earth, što god značilo to Miss Earth, gdje je Miss Bosne i Hercegovine, studentica Ivana Perišić iz Banje Luke, zajedno s missicom Srbije Teodorom Janković pozirala pokazujući – podignuta tri prsta.
Već sutradan, međutim, na red su došli “parni“ brojevi, pa su novine tako javile kako se nova washingtonska administracija priprema na listu terorističkih organizacija staviti i egipatsko Muslimansko bratstvo, zbog čega su američke obavještajne službe navodno ovih dana već počele sigurnosne provjere ljudi povezanih s Bratstvom. A među njima i bošnjačkog člana Predsjedništva BiH i predsjednika SDA, Bakira Izetbegovića, koji je prije koju godinu primio visoko izaslanstvo Muslimanskog bratstva, na čelu s kontroverznim imamom Jusufom el-Karadavijem, za kojim su egipatske vlasti zbog upletenosti u terorizam raspisale međunarodnu potjernicu. Na fotografijama s tog susreta, naime, Bakir Izetbegović s egipatskim jaranima pozira pokazujući poseban znak Muslimanskog bratstva: podignuta, naime – četiri prsta.
Sustav par-nepar za sad funkcionira besprijekorno: jedan dan parni, drugi dan neparni, naizmjenično prvi pa drugi, sve po Planu interventnih mjera u slučajevima prekomjerne zagađenosti zraka: danas parni Bakir s četiri prsta, sutra neparni Mile s tri, već prekosutra parni Hrvati sa svoja dva prsta, i na kraju Ostali s onim jednim preostalim, neparnim – srednjim.
Kako će, međutim, bosanskohercegovačkog smoga biti pošteđeni oni najmanji i najslabiji, kako će točno biti pošteđeni time što će u školu po skraćenoj nastavi – pitaju se samo oni što ne razumiju viceve. Oni, ukratko, što ne razumiju Bosnu i Hercegovinu, politiku i bosanskohercegovačku politiku.
Skraćena nastava znači, naime, samo osam godina osnovne škole i četiri srednje, pa na fakultet u inozemstvo. Pet stotina kilometara ili hiljadu, svejedno, hiljadu kilometara samo u jednom pravcu, od kuće do fakulteta. Natrag u Bosnu svakako neće.
Čuvajmo dječje zdravlje.
visoko.ba/buka.ba