Prije dvije noći sklapajući mozaik i priču oko podjela u Visokom nastalih nakon rata, a u nedostatku podjela na Srbe, Hrvate i Muslimane jer je sadašnje Visoko gotovo pa etnički čisto, u Hanovima u Moštru, u kafiću koji zovu “Kod Ugarka” iako mu tako nije zvanično ime, nađoh se sa predsjednikom Medžlisa islamske zajednice Visoko Đemilom Ugarkom. Razlog potrebe za razgovorom sa predsjednikom Medžlisa je malo opširnije istraživanje na kojem radim i o kojem pišem, a vezano je za posljednja dešavanja u toj vjerskoj instituciji i novonostale podjele unutar iste tek nakon što se smirila bura oko najveće bankarske i kreditne prevare poznate kao “Afera Mušinbegović” u koju su bile uključene gotovo pa sve visočke hodže. Koga zanima uskoro će moći o tome da čita na ovom portalu, ali ovaj tekst nije vezan za probleme Medžlisa, razlike u platama između vjerskih službenika, prihodima od sergija i iz turbeta, pitanju zašto hodže iz džamija sa sela ne mogu klanjati dženaze u Visokom i zašto je plata visočkog hodže dva puta veća od nekog hodže sa sela bez obzira što je procenat naplate članarine na selima oko 50%, a u gradu tek oko 10%, a sav novac ide u zajedničku kasu iz koje se dijele plate. To ćemo ostaviti za istraživanje koje će se pojaviti uskoro, tema ovog teksta je ono što sam saznao od Džeme Ugarka privatno, odnosno Đemila Ugarka službeno kao ministra Ministarstva za privredu ZDK, a sve opet vezano za robnu kuću Vema koja je opet paradigma svih nesposobnosti svih stranačkih struktura i politika zadnjih 18 godina u Visokom.
Vemu svih ovih godina gledamo, posmatramo i sjećamo je se kao nekog simbola. Nekada simbola moćnog trgovačkog Visokog, a danas kao simbola tamnog vilajeta i stranačkih talova. Vemu su pokušavali prodati preko Agencije za privatizaciju već četiri puta. Prema riječima ministra Ugarka koji je trenutno najpozvaniji da priča o prodaji RK Vema u zadnjem pokušaju prodaje pojavila su se tri ozbiljna ponuđača. Dva su bila iz arapskih zemalja i jedan lokalni visočki. Jedan od dva arapska zainteresovana kupca ponudio je odmah 3.664,638KM koliko je i iznosila prodajna cijena, drugi po visini ponude je bio ponuđač iz Visokog koji je bio spreman izdvojiti cifru za milion konvertibilnih maraka manju. A onda se krenulo i u realizaciju priče prema zakonskim odredbama. Tek tada nastaje spoznaja o tome zašto je Vema simbol nesposobnosti današnjeg Visokog. Naime kao direktor Veleprometa Maloprodaje kojem pripada Vema još uvijek se zvanično u registru vodi čovjek koji je, opet zvanično, u penziji, zatim Upravni, pa Nadzorni odbor….. Posmatrajući zakonski i formalno pravno, kada bi se sutra pojavio kupac kao što je to bio slučaj sa arapskim interesantima i kada bi nudio odmah novac za kupovinu to je nemoguće sprovesti regularno i zakonski u djelo.
Dok se ta zapuštena administracija i poslovne knjige RK Vema ne stave u zakonske okvire i pravila po kojima Agencija za privatizaciju može da proda Vemu, ovaj simbol trgovačkog Visokog sagrađen 1982 godine na 6 etaža ukupne površine 8.838 m² sa 6.500 m² prodajnog i skladišnog prostora te parkingom površine 5.390 m² i dalje će ostati kao muzejski eksponat nesposobnosti jednog vremena u svakom smislu. Jedino gore što se može desiti robnoj kući Vema je da se izvrši prodaja iste po uzoru na druga 24 objekta Veleprometa Maloprodaje rasprodata pod sumnjivim okolnostima daleko od zakonskih okvira i pravila Agencije za privatizaciju, te tako stane uz rame nelegalno rasprodatih/pokradenih nekretnina Vitexa, KTK, Veleprometa ….